Izdvajamo

70 godina od dana (28. veljače 1953) kada je Svemir postao sebe svjestan.

“Jedan od velikana našega stoljeća, James Dewey Watson, objavio je kao četrdesetogodišnjak knjigu o veličanstvenom otkriću u kojem je sudjelovao petnaest godina ranije i za koje je u doba pisanja već imao u džepu Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. Knjiga je poletna, nekritična, mladenačka, ljudska – sve, samo ne ozbiljna, dosadna i gnjusno precizna knjiga nekog znanstvenog radnika. To je knjiga o živim ljudima, o istraživačima s ljudskim manama i o genijalnom autoru kojega rese sva ograničenja Američanina sa Srednjeg Zapada. Upravo u tome leži njezina neizmjerna vrijednost i draž.
Otkriće prostorne građe genetičkog materijala, deoksiribonukleinske kiseline (DNA), označilo je 1953. godine početak nove epohe ljudskoga roda. Sve što u znanosti slijedi iza toga nosi svoje korijene u otkriću Watsona i Cricka: odgonetanje genetičke šifre, kloniranje gena, struktura ljudskog genoma, najdublje tajne virusa, molekularno razumijevanje evolucije, funkcioniranja imunog sustava i prirode mnogih bolesti, identifikacija žrtava genocida. Generacije i generacije znanstvenika, deseci tisuća najobrazovanijih ljudi današnjice, radili su i još uvijek rade na razjašnjenju detalja. Ono glavno shvatili su i načinili Watson i Crkick. Kako? Pročitajte!” (Željko Kućan)

Roman za dvadeset i prvo stoljeće
Dovoljno je citirati jednu od misli spomenutog Wolfa Meynerta, tog fiktivnog pruskog mislioca iz Čapekova romana, pa postaje nedvojbeno jasno kakve stavove želi Čapek podvrći kritici, kojim se stavovima ruga:
Za biološke ljudske cjeline, kao što je rasa, narod ili klasa, postoji samo jedan prirodni put prema homogenosti i nenarušenom blagostanju: napraviti mjesta samo za sebe, a uništiti ostale.
Rat s Daždevnjacima zapravo je satirična analiza i efektna parodija povijesti, tumačenja povijesti i mogućih dometa i stranputica civilizacije.
Sve glavne karakteristike Čapekovog opusa ispreplele su se u ovom djelu. Roman je protkan finim humorom i ironijom koja gotovo nikada ne prelazi u sarkazam. Čapek parodira malog češkog čovjeka, divljaka iz jugoistočne Azije, spomenutog predstavnika pruskog militantnog romantizma, gordog Albiona (“Britanski džentlmen”, izjavio je engleski premijer u ime cijelog naroda, “životinje štiti, ali s njima ne pregovara.”). Ruga se akademizmu isprazne i pretenciozne znanosti, kao i dogmatizmu znanstvenika, odnosno matricama znanosti koja istražuje sve, a ne dokazuje ništa. Ruga se senzacionalističkom novinarstvu, praznovjerju, pohlepi; ruga se ljudskim zabludama, neutemeljenim ambicijama, neznanju i najučenijih, bezobzirnosti i svireposti. Čapek se ruga ljudskoj civilizaciji u cjelini.
Roman Rat s Daždevnjacima inovativan je i poseban i svojom strukturom. Zbog toga što u njemu nema glavnog junaka, pa prema tome ni konzistentne fabule, dvaju glavnih prerogativa epskog ili pripovjedačkog književnog djela, nazivali su ga romanom-reportažom. Danas bi ga vjerojatno nazivali kolažnim ili citatnim romanom, možda čak i najsavršenijim primjerom primjene citatnosti u književnosti. Roman neizbježno asocira na dokumentarni film. Bez obzira na parodijski odmak, Čapek nepogrešivo imitira karakterističan žargon, modele ponašanja i obrasce razmišljanja. Upravo time Čapek čini svoj svijet dosljedno motiviranim; zapravo je teško povjerovati da je baš sve fikcija, a ne opis, čak kopija realnosti.

“Euklidovi su Elementi kapitalno djelo svjetske znanosti i kulture. To je djelo po broju izdanja i prijevoda na drugom mjestu među svim djelima u ljudskoj povijesti, odmah iza Biblije. Nema gotovo ni jednog kulturnog jezika na koji to djelo nije prevedeno. Štoviše, moglo bi se reći da se jezik može zvati kulturnim ako su na njega prevedeni Euklidovi Elementi.
Euklidovi su Elementi i jedno od najkontroverznijih djela u povijesti znanosti. Upravo kritikom sadržaja Elemenata razvijala se povijest strogo logičkog zasnivanja matematike i bilo koje aksiomatske teorije. Dva osnovna problema koje su Elementi inicirali, problem paralela i problem potpunosti aksiomatike euklidske geometrije, riješeni su tek početkom odnosno krajem 19. stoljeća nakon bezuspješnih pokušaja gotovo svih najvećih matematičara kroz više od dvije tisuće godina.” (Vladimir Volenec)
“Euklidovi su Elementi skup knjiga od povijesnog i kulturnog značaja, ne samo za matematiku nego i za cjelokupno ljudsko znanje, jedan od najviših vrhunaca u povijesti znanosti i dugogodišnji uzor, fantastično postignuće jednog doba, jedne škole, jedne civilizacije, jednog svjetonazora, postignuće koje je ostavilo svoj duboki trag do današnjih dana, bitno utječući i određujući budućnost matematike, ali i drugih znanosti. Za svaki je kulturni narod od važnosti da posjeduje prijevod Euklidovih Elemenata na svome jeziku, kao iskaz vlastite kulturne razine, ali i nužne potrebe upoznavanja s Euklidovom riječi najšire znanstvenočitalačke publike.
Prevoditeljica Maja Hudoletnjak Grgić prihvatila se izazovnog, teškog i značajnog zadatka prevođenja Euklidovih Elemenata i do sada je prevela prvih šest knjiga, koje se uobičajeno tiskaju kao cjelina. Svoj je posao izvrsno obavila, stvarajući jasan i čitljiv prijevod vjeran duhu hrvatskog jezika i grčkog izvornika.” (Mirko Polonijo)

Helenističkim razdobljem antičke filozofije dominirale su tri škole: epikurovska, stoička i skeptička. Iako su u tom razdoblju djelovali i nastavljači Platonove misli te Aristotelovi nasljednici, oni se nisu posebno isticali uključivanjem u filozofske rasprave koje su obilježile helenističko razdoblje. Spomenute tri škole, naprotiv, crpile su filozofijsku životnost iz tih rasprava, što je pridonijelo njihovom dugom vijeku. Utjecaj tih škola na antičku, pa i kasniju kulturu i društvo bio je golem, a one su odigrale važnu ulogu i u formiranju novovjekovne filozofije.
Ova zbirka pruža pregledan uvid u osnovne pravce i probleme helenističke filozofije. Jednu skupinu čine tekstovi uvodnog karaktera: osim općeg pregleda helenističkih filozofskih škola i stavova, tekstovi iz te skupine čitatelje upoznaju s osnovnim postavkama epikurovske fizike, psihologije i etike, te stoičke logike, fizike, psihologije i etike. Ostali tekstovi naprednijeg su karaktera i raspravljaju o nekim specifičnim temama, kao što su epikurovska teorija percepcije i filozofija jezika, te stoička epistemologija, metafizika i problemi determinizma. Tri teksta posvećena antičkom skepticizmu bave se značajkama akademijskog skepticizma te opsegom i implikacijama suzdržavanja od suda u pironizmu.
Pregled sadržaja: J. Brunschwig i D. Sedley: Helenistička filozofija, G. Striker: Epikur o istinitosti čulnih utisaka, J. Brunschwig: Epikur i problem privatnog jezika, D. Sedley: Epikurovska fizika, J. Annas: Epikurovska psihologija, M. Erler i M. Schofield: Epikurovska etika, M. Frede: Stoici i skeptici o jasnim i razgovijetnim utiscima, A. A. Long: Jezik i misao u stoicizmu, S. Bobzien: Stoička logika, R. B. Todd: Monizam i imanencija: temelji stoičke filozofije, A. A. Long: Duša i tijelo u stoicizmu, D. Frede: Stoički determinizam, B. Inwood i P. Donini: Stoička etika, G. Striker: Skeptičke strategije, M. Frede: Skeptikova vjerovanja, M. Burnyeat: Može li skeptik živjeti svoj skepticizam?

“Američki filozof Saul A. Kripke (rođen 1940) jedan je od najpoznatijih živućih filozofa u analitičkoj tradiciji. Djelo Imenovanje i nužnost predstavlja jednu od prekretnica u novijoj analitičkoj filozofiji. Ono je donijelo niz zanimljivih zamisli iz više područja, prije svega filozofije jezika i ontologije, a svjedoči o tome da suvremena analitička ontologija i filozofija jezika nastavljaju najbolje tradicije klasične filozofije, otvarajući dijalog s misliocima poput Aristotela, Tome, Leibniza i Lockea. Klasične teme dobile su novi oblik, sukladan znanosti i logičkom mišljenju, a pitanja kojima su se oni bavili i danas predstavljaju izazov za suvremenike.” (Nenad Miščević)

Aristotelova je Metafizika jedan od najviše izučavanih spisa antičke filozofije. Pitanja koja se u njemu postavljaju i načini na koji se na njih pokušava odgovoriti, te pitanja vezana uz povijest, strukturu i utjecaj samoga spisa, predmet su brojnih istraživanja različitih usmjerenja i metodologija. Osamnaest rasprava sakupljenih u ovoj zbirci predstavljaju neke od najboljih doprinosa razumijevanju Metafizike nastalih posljednjih desetljeća. One pružaju vjerodostojnu sliku o filozofskim pitanjima koja se postavljaju u tom spisu, argumentima koje Aristotel iznosi u obradi tih pitanja, te pretpostavkama na kojima njegova pitanja i argumenti počivaju, ali i o načinima na koje se danas raspravlja o Metafizici i Aristotelu uopće.
Pregled sadržaja: P. Gregorić i F. Grgić: Uvod, J. Barnes: Uvod u Aristotelovu metafiziku, G. Patzig: Teologija i ontologija u Aristotelovoj Metafizici, A. Code: Metafizika i logika, P. Aubenque: O aristotelovskom pojmu aporije, J. Łukasiewicz: O stavu protuslovlja kod Aristotela, G. E. L. Owen: Aristotel o zamkama ontologije, T. Ebert: Aristotelovski akcidenti, M. Frede i G. Patzig: Ousia u Metafizici Z, M. J. Woods: Forma, vrsta i predikacija u Aristotela, M. Furth: Transtemporalna stabilnost u aristotelovskih supstancija, J. M. Cooper: Metafizika u Aristotelovoj embriologiji, M. Frede: Aristotelov pojam potencijalnosti u Metafizici, L. A. Kosman: Aktivnost bitka u Aristotelovoj Metafizici, N. P. White: Aristotel o istosti i jednosti, J. G. DeFilippo: Aristotelova identifikacija Prvotnog Pokretača kao Boga, K: Oehler: Nepokrenuti pokretač kao mišljenje koje misli sebe samo, J. Annas: Predmeti matematike kod Aristotela, M. Burnyeat: Platonizam i matematika: Preludij za raspravu

“Ova knjiga […] ocrtava neke od poteškoća s kojima se suočava naša civilizacija – civilizacija za koju bi se moglo reći da teži čovječnosti i razumnosti, jednakosti i slobodi; civilizacija koja je tako reći još uvijek u fazi djetinjstva i koja nastavlja rasti unatoč tome što su je tako mnogo puta izdali tako brojni duhovni vođe čovječanstva. Ova knjiga pokušava pokazati da se ta civilizacija još nije oporavila od šoka svojeg rođenja – od prijelaza iz plemenskog ili ‘zatvorenog društva’ kojim upravljaju magične sile u ‘otvoreno društvo’ koje oslobađa čovjekove kritičke snage. Ona nastoji pokazati da je šok izazvan tim prijelazom jedan od čimbenika što su omogućili uspon svih onih reakcionarnih pokreta koji su pokušavali i još pokušavaju svrgnuti civilizaciju i vratiti se plemenskom uređenju. I ona naznačuje da ono što danas zovemo totalitarizmom pripada tradiciji koja je jednako mlada ili jednako stara kao i sama naša civilizacija. Time ova knjiga pokušava doprinijeti razumijevanju totalitarizma i značenja neprestane borbe protiv njega.” (Iz Uvoda)
“Ako su u ovoj knjizi izrečene grube riječi o nekima od najvećih duhovnih vođa čovječanstva, onda to nije zato što sam ih htio omalovažiti. Naprotiv, to je posljedica mojeg uvjerenja da moramo prekinuti naviku da se klanjamo velikim ljudima ako želimo da naša civilizacija preživi. Veliki ljudi mogu učiniti velike pogreške; a kao što ova knjiga pokušava pokazati, neki od najvećih vođa iz prošlosti podržavali su vječne napade na slobodu i um.” (Iz Predgovora)

“Knjiga je pisana na temelju osobnog iskustva Olivera Sacksa kao neurologa koji se bavio pojedincima-slučajevima koje opisuje, ali je istovremeno protkana ne samo njegovim znanjima, već i znanjima i iskustvima mnoštva stručnjaka i znanstvenika koji su djelovali ili još djeluju u istom području. Iako su slučajevi opisani u knjizi odabrani zbog svoje neobičnosti, rijetkog pojavljivanja, pa i bizarnosti, knjiga se ne temelji na njihovoj ‘čudnovatosti’, niti joj je cilj bizarnošću poremećaja koje opisuje tek privući pažnju čitatelja. Osnovni cilj knjige jest poučiti i podsjetiti stručnjake ne samo na svu još neistraženu kompleksnost ljudskog mozga, već i na postojanje znanstveno neuhvatljivih entiteta kao što su duh i duša, koji i u beznadnim situacijama mozgovno oštećenih osoba pružaju neku mogućnost kvalitetnog življenja. Sacks piše i za nestručnjake, koje želi upozoriti na postojanje bolesti i poremećaja za koje često nemamo ni naziva ni riječi da ih opišemo, pa onda ni suosjećanja za one koji od njih pate.
Ova bi izuzetna knjiga mogla i trebala biti prikladan udžbenik za studente različitih studija, primjerice psihologije, medicine, socijalnog rada, defektologije i dr., ali bi je zapravo trebali pročitati svi oni koji se bave pružanjem zdravstvene i/ili psihološke pomoći drugim ljudima, a naročito liječnici svih specijalnosti. Poštovanje koje Oliver Sacks osjeća i iskazuje prema svojim neurološki oštećenim pacijentima, rijetko se susreće u strukama koje rade i s tzv. normalnim osobama.” (Mirjana Krizmanić)

Za razliku od biblijskih spisa, izvanbiblijske knjige nisu uvijek lako razumljive. Međutim, uz dovoljno objašnjenja ti dugo zaboravljeni spisi oživljuju. Ono što je u početku čudno, strano ili nezgrapno, postaje dojmljivo, bogato i važno. Proučavajući ih razaznajemo mogućnosti ranog židovstva. Hrabrost kojom su židovski mislioci kasnog drugohramskog doba razmatrali nova religijska poimanja, promišljali nove misli i pisali nove spise izuzetna je. Pretvorba Isusa i njegovih sljedbenika u pokret koji će nekoliko stoljeća kasnije postati kršćanstvom bi bio nezamisliv bez židovskih pisaca kasnog drugohramskog doba.

MATTHIAS HENZE je profesor Hebrejske biblije i ranog židovstva posebno istak­nut imenovanjem kao “Isla Carroll and Perry E. Turner Professor of Hebrew Bible and Early Judaism” te utemeljitelj i ravnatelj Programa židovskih istraživanja Sveučilišta Rice u Houstonu, Teksas. Napisao je i uredio više knjiga o biblijskom tumačenju u Kumranu, ranom židovstvu i o ranim židovskim spisima.

_______________________
Prijevod: Stanimir Vuk-Pavlović

Desničarski populizam, tvrdeći da se obračunava s komunizmom, zapravo teži potiranju izvornih liberalnih uvjerenja o načelnoj moralnoj ravnopravnosti svih ljudi neovisno o porijeklu i, u europskoj varijanti, odbacivanju tekovina Francuske revolucije. Ideologijom opravdanu i javno deklariranu diskriminaciju temeljem klasnog porijekla, kakvu su provodili komunistički sustavi, desni bi populisti zamijenili klasifikacijom temeljem etnosa, rase i vjere. Kao što klasna diskriminacija u komunističkim državama nije isključivala diskriminaciju temeljem etnosa, rase i vjere, tako ni razvrstavanje temeljem etnosa, rase i vjere, za što se zauzimaju desni populisti, ne isključuje diskriminaciju temeljem klase, odnosno imovinskog statusa.
Božo Kovačević (1955) diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Suosnivač je časopisa Gordogan. Radio je kao urednik u izdavačkom poduzeću Globus. Na Sveučilištu u Zagrebu predavao je sociologiju kulture i medija. Osim mnoštva publicističkih članaka u brojnim tiskanim medijima i na portalima objavio je niz članaka u znanstvenim časopisima. Godine 1989. bio je jedan od suosnivača HSLS-a, prve demokratske stranke u Hrvatskoj. Od 1992. do 2000. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja bio je u vladi Ivice Račana od 2000. do 2003. godine. Veleposlanik Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji bio je od 2003. do 2008. godine. Od 2010. do 2019. predavao je međunarodne odnose na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld. Prve dvije knjige, Slučaj zagrebačkih revizionista i Psihoanaliza i ljevica, objavio je 1989. godine. Svijet poslije Hladnog rata (2015) njegova je treća knjiga.

NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO

Knjiga pred vama spada u opći okvir kojim se tematizira raspad Druge Jugoslavije. Premda o tom raspadu ima već dobar broj knjiga, ova je po mnogočemu posebna. Tema je “srpsko-svetski rat” 1999. u kojemu Srbija, nakon desetljeća balkanskog ratovanja po kadaveru ex-Jugoslavije, konačno izaziva i prisiljava SAD i NATO na vojnu intervenciju. Ta se vojna intervencija zapravo odvija kao lasersko-kirurško istresanje vojnog arsenala nad Srbijom. Istovremeno, dok još traje bombardiranje infrastrukture brojnih srpskih gradova, Miloševićev režim pokušava dovršiti svoje “konačno rešenje” nad kosovskim Albancima, tj. etničko čišćenje Kosova. Taj je rat dosad netematiziran, jer naknadni govor o njemu zaobilaze mnogi koji bi o tome mogli i trebali nešto suvislo reći. Sve je počelo na Kosovu 1981, a sve se i završava ratom na Kosovu i NATO-egzekucijom nad Srbijom 1999. Umjesto politološkog ili sociološkog diskursa, autor nam pruža puno izazovnije štivo: novinarsko–istraživački i dramaturški uvezan tekst koji raskriva i osobne, i grupne, i društvene drame razaranja i samorazaranja ljudskosti politikom koja kreira zločinačke ratne pohode. Takva politika i završava ratom kojim je zločinački režim konačno vojno pacificiran. No, činjenica da je jedan diktatorski režim silom oružja zaustavljen ne znači i poraz njegove politike koja i dalje sanja osvajanja i nove ratove.
Rade Radovanović novinar je i dramski pisac. Autor je mnogih radijskih i televizijskih emisija. Radio je na Radio Beogradu, Radio Slobodnoj Evropi, TV 5, TV Avali itd. Bio je dopisnik i kolumnist WDR Köln, DW, NRTV Studio 99, Al Jazeera i drugih. Jedan je od osnivača i urednika dnevnog lista DANAS. Autor je drama Original falsifikata, Leptirov san, Kosovski tribali, Mit o pobedi i scenarija za film Original falsifikata. Protiv totalitarizma osnivao je sindikate, udruženja, NGO, stranke, pokretao štrajkove i demonstracije.

NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO NOVO

Ovo je knjiga o kognitivnoj znanosti pojmova. Ona se bavi time što nas kombinacija su­vremene filozofije, lingvistike
i kognitivne psihologije može naučiti o ljudskim pojmovima i konceptualizaciji. Ona nije udžbenik logike, ne bavi se time da normira valjanu uporabu pojmova, već time da, teorijski konsistentno i empirijski utemeljeno, pruži jedan mogući, ponajprije filozofski, pogled na to kako pojmovi doista funkcioniraju u ljudskome umu. Knjiga se može čitati kao (kratak) uvod u razne aspekte relevantne debate, no to joj nije jedina namjena — ona zastupa određeno gledište (ili skupinu gledišta).
Joško Žanić rođen je 1980. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 2005. godine filozofiju i opću lingvistiku. Na istom fakultetu doktorirao je 2010. godine semantičko-ontološkom temom. Kao stipendist Balokovićeve zaklade akademsku godinu 2008/2009. proveo je na Harvardu, a na kraćim usavršavanjima boravio je također u Marburgu, Parizu i Bergenu. Od 2012. do 2016. godine predavao je na Odjelu za lingvistiku Sveučilišta u Zadru. Bavi se pretežno problematikom jezika, uma i značenja iz perspektive filozofije, lingvistike i kognitivne znanosti. Objavio je knjigu Značenje, stvarnost i konceptualna struktura, te niz članaka u domaćim i međunarodnim časopisima.

“Ovo nije rasprava o filozofiji ili metodologiji niti znanosti niti Talmuda. Knjiga ne istražuje povijest zamisli u tim poljima niti ih poređuje intelektualnom strogošću ili temeljitošću. Nisam se potrudio da pregledam profesionalnu literaturu o tome. U tekstu navodim samo nekoliko radova koji su utjecali na moje razmišljanje i koje možete pročitati da dobijete bolji uvid. Ovdje nema znanstvenosti, knjiga je samo izraz mojih dojmova o oba područja. Ona se može vidjeti kao niz eseja. Dio niza tumači izvatke iz Talmuda tako da, prema mojem viđenju, istakne vrijednosti bitne za zapadnu znanost. Među te sam eseje uvrstio tumačenje židovskog blagdanskog kalendara. Drugi dio tumači ulogu tumačenja u znanstvenoj metodi. Obje skupine eseja slobodno udružuju talmudske i postmoderne zamisli. Možda sam time od nepodudarnih dijelova stvorio himeru, ali čudovište uobrazilje je bezopasno. Knjigu je zaista bilo zadovoljstvo pisati pa se nadam da će je biti zadovoljstvo čitati. Započnimo s ideologijom znanosti.” (iz autorova uvoda)

_______________________
Prijevod: Stanimir Vuk-Pavlović

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Abe Ravelstein je Židov, sveučilišni nastavnik i homoseksualac, tipičan predstavnik suvremene američke intelektualne elite. Iskusivši rub bankrota, Abe napiše bestseller što će izluditi američke intelektualne, naročito akademske krugove. Ravelstein je u svojoj knjizi zaobišao stručnjake kao i znanstvena udruženja, i obratio se najširoj javnosti. No, osim javnosti, knjigu mu je prihvatio i dio elite, i to njezin najviši sloj, poput Margaret Tacher, koja ga je počela redovito pozivati na čaj.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Danny Lehman trguje kovanim novčićima i stranom valutom, ali se uz to ne ustručava tu i tamo upustiti u mutne transakcije. Jer, kada se radi o poslu, Danny je vrlo spretan, pa se tako – kad su se investitori dali u potragu za sigurnijom lukom za svoj novac –vješto prebaci u trgovinu srebrim šipkama. Zatim, preko niza mutnih kombinacija, dolazi do kasina na rubu bankrota u Las Vegasu, i tu zapravo počinje uzbudljiva priča.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Na impresivnih gotovo 400 stranica, autor potanko prikazuje i analizira razvoj fotografije u Zadru, od prvog posjeta nepoznatog dagerotipista 1844. pa do izložbe Ivana Jeričevića u ožujku 2009. godine.
Bez dvojbe, riječ je o prvorazrednom izdanju za Zadar, knjizi koja svojim dimenzijama, količinom informacija i preglednošću sadržaja više sliči kakvoj enciklopediji ili sveučilišnom udžbeniku, nego “povijesti, razvoju i kronologiji zadarske fotografije”.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Riječ je o biografiji Nikolaja Karpolja, jednog od najznamenitijih trenera ženske odbojke. Karpolj je doista fascinantna osoba, ali ne samo po tome što postiže najbolje rezultate u poslu kojim se bavi, načinu kako otkriva talente i od anonimaca pravi svjetske super-zvijezde, igračice svjetske klase, nego je fascinantan i pri svojim jasnim i nedvojbenim stavovima o najširoj lepezi problema i fenomena suvremenog života i svijeta.

Biography and philosophy of volleyball and life of probably best coach ever, Russian legendary Nikolai Karpol. On the path of glory Karpol, Hall of Fame member, elected Coach of the Year by FIVB in 1989 and 1991, has won The Olympic Games 1980, 1988, and in 1992, 2000 and 2004 he was second, The World Championships in 1990, and in 1994, 1998 and 2002 he was third, Grand Prix 1997, 1999 and 2002, The European Championships in 1977, 1979, 1989, 1991, 1993, 1997, 1999 and 2001...

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Ova je knjiga brodski dnevnik s transatlanske utrke krstaša. Kroz uzbudljivu priču i kojekakve očekivane i neočekivane zgode i nezgode što se događaju tijekom utrke, autor iznosi vrlo finu i delikatnu ispovijed o sebi i svojoj obitelji, ne libeći se govoriti o najintimnijim stvarima koje nakon njegova povratka poprimaju dramtične razmjere.
Iz svog se odvjetničkog ureda autor se odazvao pozivu prijatelja koji je baš bio kupio novu jedrilicu, swan od 53 stope, te počeo skupljati natjecateljsku ekipu za "trku" preko Atlantika – od Las Palmasa do Barbadosa. Bilo je to još davne 1987. godine, a autor je tek sada odlučio na svjetlo dana iznijeti svoj brodski dnevnik pokazujući koliko su ti događaji bili prijelomni za cijeli njegov život.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Knjiga Smrt Zapada zapravo je dramatično upozorenje kako izumiranje i imigracijske najezde vode u propast Ameriku i cijelu zapadnu civilizaciju.
U njoj autor – bivši savjetnik trojice američkih predsjednika koji se dva puta (1992. i 1996.) natjecao za predsjednika Republikanske stranke – potanko opisuje načine na koje nestaje zapadna civilizacija, kultura i moralni poredak sa zastrašujućim posljedicama tog procesa. Knjiga je zbog šokantnih podataka i na njima temeljenih zaključaka i predviđanja Amerikance apsolutno prenerazila.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Tjelesni sat je stručan i izvrsno sastavljen, također jednostavno i popularno napisan vodič do boljeg zdravlja, nužan svakom domu i svakom pojedincu kojega zanima da konačno otkrije tajnu zašto i na koji način naš biološki sat utječe na naše zdravlje, svakodnevni život i raspoloženje. Zadivljujuće jednostavno , uvjerljivo i sveobuhvatno opisan je uzročno-posljedični odnos između tjelesnog sata, zdravlja i bolesti. Knjiga je temeljena na znanstvenim istraživanjima provedenim na uglednim američkim sveučilištima i klinikama. Najprodavaniji znanstveni priručnik 2002.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

U zadnjih se tridesetak godina u fizioterapiji nagomilalo mnoštvo raznih tehnika kojima se pokušava pomoći pacijentima. Problem je, kaže autorica, u tome što se gotovo sve te tehnike svode na grupnu terapiju gdje se pacijenti uče pokretu vođeni tuđim ritmom. oponašanju tuđih pokreta i držanja. Kada ta grupna terapija završi, čovjek nažalost brzo zaboravlja ono što je površno naučio i u svakodnevnici se nesvjesno vraća starim navikama. Svakodnevno suočena s takvim pacijentima i njihovim bolovima, autorica tvrdi da u takvim prigodama pacijentu jedino preostaje da sam pronađe svoj osobni ritam i dinamiku pokreta.
Riječ je o knjizi koja na stručan način pacijente navodi kako da sami pronađu svoj osobni ritam i dinamiku pokreta. Knjiga poučava bolesnike ne samo kako će se izliječiti nego i kako će spriječiti bolesti koje prouzrokuje nepravilno korištenje tijela u pokretu. Koristeći se anatomijom, ali i evolucijom, kulturom, znanošću, te analizirajući civilizaciju u kojoj živimo, autorica nudi odgovore koji objašnjavaju zašto je umijeće pokreta važno ne samo u kretanju nego i mišljenju i stvaralaštvu čovjeka.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Na dan kada su crnogorski državni mediji javili da su hrabri borci slavne brigade “Veljko Vlahović” osvojili “jako ustaško utvrđenje” selo Dubravku, Koprivica je u svoj dnevnik zapisao: “Na našu pucnjavu nitko ne uzvraća. U selu izgleda nema ni žive duše. Dubravku osvojismo za pola sata...”, a malo zatim navodi: “Grupe nekontroliranih rezervista neumorno jure po selu, pucaju po kućama, traže plijen...” Na jednom mjestu dnevnika Koprivica svjedoči: “Kralo se bukvalno sve: i plastične štipaljke, i metle, i šporeti, i gobleni, i veš, a pogotovo tehnička roba i automobili... i karavanama odvozilo u Crnu Goru.”

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Knjiga sadrži više od stotinu Senečićevih, uglavnom kronološki poredanih crteža, te po jedan blok scenografija, plakata i apstrakcija. Crteži su popraćeni kratikim komentarima Tonka Maroevića, Krune Prijatelja, Igora Mandića, Zdenka Kuzmića, Miljenka Stančića, Cauda Langela, Mizette Amstein, nepoznatog komentatora lista Il Picollo i komentarima samog Željka Senečića.
Knjiga ponajprije govore o Senečiću kao crtaču istančane i profinjene linije koji majstorskim umijećem barata snažnim kontrastom crnog i bijelog postižući tako efektan slikarski učinak. Ona će biti otkriće i iznenađenje i za mnoge koji misle da Senečića dobro poznaju i tako pokazali koliko ga zapravo ne poznaju.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Ovo je monografija o jednoj od najznačajnih osobnosti našega glumišta. Knjiga daje opširan uvid u život i djelo Josipa Bobija Marottija, ali i njegovo odnose s drugim kazališnim umjetnicima i mnogim suvremenicima. Monografija također daje prikaz mjesta i uloge Josipa Marottija u zbivanjima u hrvatskom glumištu dvadesetoga stoljeća.
Pod naslovom “Osobnost i umjetnička profesionalnost u stvaralaštvu Josipa Marotija”, autorica nosećega teksta u knjizi sustavno obrađuje Bobijev život i djelo.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Iako pokriva sva razdoblja njegova života i sve oblike njegova stvaralaštva, monografija je, ipak, u najvećem dijelu posvećena Zvonku Festiniju kao lutkaru jer on zasigurno spada u red velikana hrvatskog lutkarstva. Dapače, bio je posljednji karizmatični bard hrvatskog lutkarstva. Upravo svojim autoritetom i karizmom Zvonko je s lakoćom oko sebe okupljao stare i mlade, znane i neznane, konesere i amatere, bez obzira na njihovo znanje, iskustvo, poetiku i svjetonazor.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Kosta Spaić smjelim je redateljskim istraživanjem označio čitavo jedno razdoblje suvremenoga hrvatskog kazališta. Povezan s njegovim povijesnim naslijeđem, taj je istinski poštovatelj zasada svoga učitelja Branka Gavelle redateljski usredotočen na književni predložak, ali i na kreativni dijalog s glumcima, kao nositeljima trajnih vrednota scenske umjetnosti. Zahvaljujući zavidnoj književnoj i glazbenoj naobrazbi, Sapić je oblikovatelj kazališne cjeline u kojoj su svi elementi sjedinjeni u mrežu kompozicijski pomno složenih međuovisnosti. Njemu je predstava kolektivni čin igre, kojoj se konačna svrha potpuno i jedino jasno potvrđuje u estetskoj i idejnoj usklađenosti s prostorom i vremenom njezina nastanka. Ova monografija sadrži niz zapisa i sjećanja prijatelja, kolega suradnika i poštovatelja ovoga velikog redatelja.

IZDANJE izdavačke kuće KAPITOL

Priređivač i urednik monografije Bože Čović autor je i prvoga predgovora u monografiji pod naslovom Tahirište u kojem, osim kronologije svoga poznanstva s Tahirom Mujičićem, navodi i najvažnije rečenice ostalih pedesetak autora u monografiji koji su redom pokušali definirati isto: osobnu fascinaciju Tahirom Mujičićem kao dramskim piscem, pjesnikom, ilustratorom, dizajnerom, urednikom, publicistom, osnivačem i suosnivačem nekoliko umjetničkih i kazališnih družina, vječnim začinjavcem i pokretačem akcija. Svoj tekst Bože Čović završava vrlo osobnom rečenicom »Nikada prije nisam susreo takvu osobu kod koje su se život i umjetnost tako istinski preklapali i isprepletali. Nikoga tko bi znao tako virtuozno i spontano umjetnost pretvoriti u život i od života napraviti umjetnost.« Blok koji slijedi nakon predgovora suizdavača Dževada Jogunčića (Nije se trudio odrasti) i Tonka Maroevića (Koji su tahirili nisu zahirili /Koliko smo u to zavirili/), blok pod naslovom Mala poučna, radna i ilustrirana bizaro-biografija potvrđuje taj citat. U bizaro-biografiji pobrojani su i realizirani i nerealizirani projekti, izvedene i neizvedene drame koje su status u tom bibliografskom popisu stekle temeljem važnosti u osobnoj biografiji Tahira Mujičića. Monografiju završava popis radova i popis imena. Između tekstova uglednih Tahirovih prijatelja – književnika, književnih teoretičara, kritičara, teatrologa, pjesnika, glumaca, dramatičara, dramaturga, sveučilišnih profesora, slikara, redatelja ... – smjestio se i Album Tahirovih prijatelja. Prioritetan ostaje kazališni medij, čije je mnogostruke mogućnosti Tahir Mujičić istraživao i istražuje u različitim jezicima, idiomima, žanrovima i spolovima, služeći se jednako i muškim i ženskim pseudonimima kao mnogostrukim očitovanjima svojeg »vulkanskog temperamenta i mnogostruke, upravo renesansne, umjetničke nadarenosti« (riječi Nina Škrabea). U umjetničkoj monografiji, koja zaokružuje šezdeset godina života Tahira Mujičića i trideset i pet godina umjetničkog djelovanja, sakupljene su skice, bilješke, fotografije, isječci iz novina, programske knjižice i tekstovi prijatelja koji će zacijelo otrgnuti zaboravu barem mali dio bogate stvaralačke biografije ovog dramskoga pisca, pjesnika, publicista i histriona. – Lidija Zozoli.