Izdvajamo

Boris Kožnjak (r. 1972. u Čakovcu), znanstveni je suradnik u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Diplo­mirao je fiziku na Fizičkom odsjeku Prirodo­slovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (1999.), poslijediplomski studij filozofije završava na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje i magistrira (2005.), a stupanj doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti, polja filozofije, stekao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2009.). Od prosinca 2000. do lipnja 2012. radio je prvo kao asistent a zatim kao viši asistent na Zavodu za povijest, filozofiju i sociologiju znanosti PMF-a u Zagrebu, a od siječnja 2013. zaposlen je na Institutu za filozofiju u Zagrebu.
Tema kojom se bavi knjiga Eksperiment i filozofija izuzetno je važna s filozofskoga i prirodoslovnoga, ali isto tako i sa širega društvenog motrišta, budući da se eksperimentalna praksa uobičajeno shvaća kao bit i ishodište modernoga prirodoslovlja, koje je pak jedan od oslonaca suvremene materijalne i duhovne kulture. Međutim, tradicionalna filozofija znanosti posvetila je vrlo malo pozornosti promišljanju naravi i statusa pokusa i tek odnedavno se u relevantnoj literaturi mogu naći ozbiljni pokušaji razmatranja tog pro­blema, a poglavito je u nas, u inače skromnoj ponudi izvorne lite­rature iz filozofije znanosti, o eksperimentalnoj praksi suvremene znanosti filozofijski rečeno vrlo malo. Stoga ova knjiga u znatnoj mjeri obogaćuje domaću filozofsku literaturu i kvalitetno je dopunjuje, s jedne strane, prvim cjelovitim i kritičkim prikazom tradicionalnih i aktualnih rasprava i stavova o naravi i ulozi eksperimenta u prirodoslovlju te, s druge strane, autorovim izvornim pristupom rješavanju postavljenih problema. Osmišljenim pristupom, sustavnošću izlaganja i lakoćom stila uz zadržanu ozbiljnost i strogost argumenata ovo je djelo prikladan tekst za sveučilišne kolegije u okviru kojih se razmatraju filozofski i sociološki aspekti znanosti ali i štivo koje je pristupačno širem krugu čitatelja zainteresiranih za suvremenu znanost.

Luka Boršić rođen je 1972. go­dine u Zagrebu. Doktorirao je 2001. godine disertacijom iz an­tičke filozofije (Scio me nihil scire – Pa­ra­doxon Socrati­cum) pod mentorskim vodstvom G. Realea na Inter­nationale Aka­demie für Philosophie, te 2010. godine, disertacijom iz re­nesansne filozofije i povijesti znanosti (Renesansne peripatetičke ras­pra­ve i novi pojam znanosti) pod mentorskim vodstvom M. Girardi-Karšulin na Sveučilištu u Zagrebu. Zaposlen je kao znan­stveni suradnik na Institutu za filozofiju.
Moderna znanost najvažniji je događaj modernog i našeg svijeta. No, usprkos tomu, sami počeci i korijeni moderne znanosti nisu dostatno istraženi. Knjiga Renesansne polemike s Aristotelom: Nizolio – Petrić – Mazzoni upravo želi doprinijeti ispunjavanju te rupe u povijesti filozofije i povijesti znanosti. Naime, premda je poznato to da su renesansni filozofi svojim napadima na skolastičku filozofiju utemeljenu na Ari­stotelu značajno utjecali na na­stanak moderne znanosti, ipak nema mnogo pokušaja da se pokaže koje je forme renesansna borba protiv Aristotela konkretno poprimila i kako je stvarno kritika ondašnje “službene znanosti” ut­je­cala na oce moderne zna­nosti, Galilea, Newtona, Bacona, Des­cartesa i druge. U ovoj se knjizi, nakon uvodnog poglavlja u koj­emu se definira problem, prate neke temeljne teme u ra­dovima trojice mislioca druge polovice šesnaestog stoljeća: Ma­­rija Nizolija, Frane Petrića i Jacopa Mazzonija te se analizom njihove kritike postojećeg su­stava i pokušajima iznalaženja novih rješenja prati put od izra­zito destruktivnog Nizolijeva pri­stupa do Galilea, kojem je učiteljem bio Mazzoni.

Saša Ceci je fizičar koji radi na Institutu Ruđer Bošković i povremeno predaje na Sveučilištu u Zagrebu. Osim znanstvenim radom, bavi se i promocijom znanosti pa tako već više od tri godine piše znanstveno-popularni blog Blesimetar na portalu Jutarnjeg lista. Jedan je od osnivača Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja te suorganizator mjesečnih tribina o razbijanju mitova Skeptici u pubu.
U ovoj zbirci tekstova Ceci se kritički osvrće na aktualne društvene pojave i tendencije koje uočava u medijima, znanstvenim i obrazovnim institucijama te osobnim kontaktima. Otvoren je mogućnosti da griješi, svjestan je različitih motrišta, ne moralizira i rijetko zauzima superioran stav, a upotreba kolokvijalnog jezika, humora i autoironije njegove kri- tike i analize čini ljudskima, konstruktivnima i nadasve zabavnima. Pavel Gregorić
Teme obrađene u ovoj knjizi važne su za razumijevanje uloge znanosti u društvu, a tekstovi su originalni i pisani na razini koja je pristupačna čitatelju bez formalnog znanstvenog obrazovanja. Dario Hrupec

U ovoj knjizi sabrano je trinaest ogleda napisanih u spomen Maji Hudoletnjak Grgić (1964–2010), znanstvenoj suradnici Instituta za filozofiju. U njima je uglavnom riječ o nekim središnjim temama antičke filozofije, kao i o pristupima suvremenim problemima inspiriranima okvirom što su ga postavili antički filozofi.
“Oni zacijelo najbolje govore sami za sebe, svjedočeći tematskim okvirom i primjerenom kvalitativnom razinom ne samo o horizontu, metodici i dubini Majinih filozofijskih interesa, nego, čak ponajprije, o tomu da i kad ga nema filozof jest na način na koji mu je jedino i moguće istinski biti, naime tako da potiče, okuplja i privlači u kolegijalni i prijateljski krug mišljenja.” (iz predgovora)
Autori:
Damir Barbarić · Luka Boršić · Ana Gavran Miloš · Filip Grgić · Srećko Kovač · Stipe Kutleša · Nenad Miščević · Davor Pećnjak · Petar Šegedin · Josip Talanga · Kruno Zakarija · Jure Zovko · Marie-Élise Zovko

Knjiga je napisana u najboljoj tradiciji povijesti znanosti i filozofije znanosti. Autor povezuje klasična razmišljanja o fizici s revolucijama u znanosti u dvadesetom stoljeću. On prikazuje Boškovića prvenstveno kao filozofa, ukazujući i na izvornost onih Boškovićevih ideja koje su ga dovele do uspostave njegove prirodne filozofije iliti teorije privlačno-odbojnih sila koja pak objašnjava sve prirodne pojave. Iz te je teorije Bošković izveo svojstva tvari koja njegovu teoriju dovode u blisku vezu s današnjim znanstvenim teorijama. Boškovićeve jednostavne neprotežne točke (Boškovićevi atomi) nisu geometrijske točke nego tvarne točke – one danas odgovaraju kvarkovima u mikrofizici. Posebno je značajam Boškovićev model atoma koji uspostavlja ideju kvantizacije što je tek u pravom smislu postalo aktualnim nakon M. Plancka i njegova otkrića kvanta. U shvaćanju prostorno-vremenskih odnosa Boškovićeva je teorija u nekom smislu bliska Einsteinovoj teoriji rela­tivnosti. Svoju je teoriju sam Bošković primijenio na razne slučajeve iz mehanike i fizike. Aktualnost Boškovićeve teorije pokazuje se preko Kanta, Faradaya, Maxwella, Kelvina, Bohra i Heisenberga, sve do naših dana. Autor u knjizi daje primjer recepcije Boškovićeve prirodne filozofije od njegova doba do početaka 20. st. s naglaskom na recepciji u Velikoj Britaniji gdje je ta recepcija Boškovićeve prirodne filozofije i bila najuspješnija.

Stipe Kutleša (r. 1955. u Duvnu [Tomislavgrad], BiH), znanstveni je savjetnik u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Diplomirao je filozofiju i povijest na Filozofskom fakultetu, a fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ma­gi­stirao na poslijediplomskom studiju “Povijest i filozofija znanosti” u Dubrovniku. Doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1993.). Od 1984. radio je u Zavodu za povijest i filozofiju znanosti HAZU, a od 2002. zaposlen je u Institutu za filozofiju u Zagrebu. U jednom mandatu obnašao je dužnost ravnatelja toga Instituta.

Alice returns from Wonderland discusses scientific explanation and its importance for scientific knowledge. The classical ideal of coherence and completeness of physics was shaken in the early 20th century with the appearance of quantum mechanics, and this opened the floodgates of skepticism about the explanatory potential of science. Through extensive examination of principle and constructive approaches to methodology and explanation in quantum theory, Domazet discusses realist and antirealist approaches to scientific enterprise as a whole. The need for modification of the everyday conceptual framework through modification of some foundational units of the realist material ontology arises. The book argues for the reintroduction of the metaphysical component of science; to base explanations of empirical phenomena on ontological commitments. Despite the unfamiliar phenomena like quantum teleportation, imaginary Alice finds a way to hold on to familiar macroscopic objects, as one of many instances of durable generalized objects subjected not only to spatio-temporal constrictions but also to ontologically primitive fundamental laws of temporal evolution.

Mladen Domazet (1978) is a research fellow at the Institute for Social Research in Zagreb. He graduated in Physics and Philosophy at the University of Oxford, and gained a PhD in Philosophy of Science at the University of Zagreb. His research and writing have since focused on framing of explanation in science, education and sustainability thinking.