Izdvajamo

Knjige su u ponudi isključivo online.

97 + 98 + 99 + 100

Pejoratives, in particular bad epithets for ethnic, racial and gender groups, are a hot topic in philosophy of language. What does it mean when you call someone a "nigger" or a "whore"? This book proposes an original account of the meaning of pejoratives, connecting them to other terms for social groups and kinds. It also discusses their negative ethical and political aspects, and their role in face-threatening, offending and derrogating. It can be of interest to readers dealing with lingustics, semantics and pragmatics, as well as to a wider circle of people interested in hate speech, discourse ethics and issues of justice and equality.

U ovoj knjizi autorica razmatra mjesto i ulogu logike u svakodnevnom zaključivanju. Istraživanja kognitivnih psihologa ukazala su da u procesu stjecanja i revizije vjerovanja značajno i sustavno odstupamo ili uopće ne slijedimo logičku normu, iz čega su neki autori zaključili da nismo racio­nalni, a neki drugi da logika nije prikladna norma inferencijske prakse. Kroz detaljnu analizu eksperimenata na kojima se temelje navedene radikalne teze, u knjizi se argumentira u prilog njihove neodrživosti.
Dragana Sekulić završila je studij filozofije i sociologije u Zadru. Magistrirala je u području logike i metodologije znanosti u Ljubljani. Doktorirala je tezom Normativno i deskriptivno u zaključivanju u Zagrebu. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predaje kolegije iz neformalne i formalne logike.

Kod čitanja bilo kojeg njegova rada, jedna stvar je očita – Hrupec čita nevjerojatno puno. No, ono što je bitno jest da on u svemu što se zbiva oko nas uvijek vidi dobru priču, priču koju on tek treba ispričati. Tako priču s koncerta Arsena i Matije Dedića (Arsenova hiperrealistična autoreinterpretacija – “...kulture neće biti!”) Hrupec isprepleće s Fukuyaminim Krajem povijesti i s Horganovim Krajem znanosti. Ako bi Hrupeca trebalo usporediti s nekim tko bi mu bio sličan, onda bi Carl Sagan bio dobar za oglednu usporedbu. Baš poput Sagana, Hrupec dijeli istu strast za znanjem, a znalački uvjerljivo brani znanost i znanstveni pristup pred naletima predrasuda i pseudoznanstvenih besmislica. Hrupecovi tekstovi nisu tek jadikovke. On je duboko svjestan važnosti koju za društvo ima(ju) znanost(i). Stoga iz njegovih tekstova isijavaju stavovi i misli o važnosti slobode umjetničkog, znanstvenog i filozofskog stvaranja. Od čitanja Hrupecovih tekstova izranja i izravna korist za onog čitatelja koji želi biti dobro informiran. Naime, stalno čitajući na svojim putovanjima, on se i dobro načitao. Uočio je on tako i mnoštvo tekstualnih bisera, ali i one knjige koje to uopće nisu. Stoga, u njegov kritički sud o knjigama možemo se osloniti. (Saša Ceci)
Dario Hrupec docent je fizike na Sveučilištu u Osijeku. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao fiziku na Sveučilištu u Zagrebu. Bavi se visokoenergijskom gama-astronomijom. Autor je brojnih srednjo­školskih udžbenika iz fizike, član uredništva časopisa Priroda te ured­nik za fiziku terminološke baze hrvatskoga strukovnog nazivlja Struna. Organizator je i voditelj ciklusa znanstveno-popularizacijskih predava­nja Priroda uživo. Živi u Zagrebu, a radi u Osijeku te povremeno na opservatoriju Roque de los Muchachos na kanarskom otoku La Palmi.

James Francis Masterson (1926–2010) ugledni je američki psihijatar i psihoterapeut psihodinamske orijentacije u području tretmana narcističnog i graničnog poremećaja ličnosti. Bio je počasnim članom Američke psihijatrijske organizacije, članom Američkog koledža psihoanalitičara, osnivačem Američkog društva za adolescentnu psihijatriju i predsjednikom Središnjice toga društva u New Yorku, te Professor emeritus pri Weill Medical College na Cornell University.
Uz knjigu koju vam predstavljamo: The Search for the Real Self: Unmasking the Personality Disorders of Our Age (1988), ističu se i The Personality Disorders Through the Lense of Attachment Theory and Neurobiology Development of the Self (2005), Narcissistic and Borderline Disorders (1981), te The Psychiatric Dilemma of Adolescence (1967).
Poremećaji ličnosti – granični, narcistični i shizoidni – postali su kla­sični psihološki poremećaji našega doba. Naizgled uspješne, šarmantne i moćne, osobe s poremećajem ličnosti tijekom svoga životnog vijeka uvelike zbunjuju svoje kolege, obitelj, partnere i zapo­slenike, podjednako kao i stručnjake u području mentalnog zdravlja.
U ovoj knjizi autor razlaže intrapsihičku dinamiku poremećaja lično­sti i dinamiku interpersonalnih odnosa. Nakon opisa načina kako se razvija zdrava ličnost te kako ona funkcionira, autor objašnjava što se zbiva kada taj razvojni proces biva ometen. Kroz osobne priče klijenata on ilustrira na koji se način lažno vlastito ja ponaša u vezama i u radnoj sredini, a zatim nudi prikladne oblike tretmana koji pružaju istinsku nadu.
Riječ je o važnoj knjizi koja objašnjava uzroke deficita i poremećaja ličnosti, od kojih pati mnogo osoba, te što se sve odražava na njihovo radno i obiteljsko funkcioniranje, stvarajući im veliku patnju i inhi­bicije.
___________________________
Predgovor: Iva Žegura
Prevele: Marija Škorić i Iva Žegura

Slobodna volja je sposobnost racionalnoga bića da si predoči moralni zakon i da autonomno djeluje prema njemu. Kao dobro bez ograničenja ne možemo si zamisliti ništa drugo osim dobre volje. No tim vrhovnim dobrom nismo nužnošću sretni, nego samo dostojni sreće. Samo transcendentno biće i besmrtnost duše može jamčiti podudaranje stvarne sreće i dostojnosti sreće.
______________________________________________
Priredio i uvodnu studiju napisao: Josip Talanga

Tanja Rudež je dugogodišnja znanstvena novinarka Jutarnjeg lista te suradnica Globusa, Doktora u kući i Forbesa. Diplomirala je fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Britansko udruženje znanstvenih pisaca (ABSW) proglasilo ju je 2015. g. najboljom europskom znanstvenom novinarkom. U knjizi su prikupljeni intervjui koje je autorica objavljivala u svojim novinskim prilozima s nekima od svjetski značajnih znanstvenika i aktera u gotovo spektakularnim znanstvenim događajima i otkrićima. Tu su od naših znanstvenika npr. Ivan Đikić, Marin Soljačić, Igor Štagljar, Nenad Ban, a među stranima Steve Jones, Aubrey de Grey, Michio Kaku, Fabiola Gianotti...

Zašto poznata Descartesova rečenica treba glasiti na hrvatskom Ja mislim, dakle jesam, a ne Mislim, dakle jesam, i zašto je to ipak zaključak? Prvi put se pojavljuje u Raspravi o metodi 1637. u francuskom obliku Je pense, donc je suis. Latinski prijevod Rasprave Descartes je sam redigirao i tiskan je 1644. Francuska rečenica prevedena je na latinski Ego cogito, ergo sum. Budući da je u latinskome upotreba osobnih zamjenica vrlo slična hrvatskoj, Descartes je očito iskoristio tu mogućnost u latinskome da istakne vršitelja radnje, pa bismo mi točno tako trebali učiniti u hrvatskom prijevodu, dakle treba Ja mislim, dakle jesam. Potvrdu za takav prijevod nalazimo u Načelima filozofije, koja su tiskana iste godine dva mjeseca kasnije, gdje nalazimo rečenicu Ego cogito, ergo sum. Zašto Descartes u latinskom tekstu naglašava osobnu zamjenicu i da li je zbog upotrebe riječce ergo riječ o zaključku ili nije? Uistinu se radi o zaključku, ali ne o silogističkom (diskurzivnom), nego neposrednom (intuitivnom). Descartes naglašava ego cogito, jer ego je res koja misli (res je skolastički izraz koji označuje supstanciju). Budući da se ta radnja mišljenja (cogitatio) ne može odvojiti od mene kao stvari (tj. supstancije), to je ujedno glavni atribut supstancije, pa ego kao nositelj toga glavnoga svojstva odnosno kao vršitelj radnje mišljenja mora biti supstancija koja ima esse in se (bitak u sebi) te kao takva egzistira.
________________________________
Prijevod i komentar: Josip Talanga

Descratesovo djelo Načela filozofije objavljeno je 1644. na latinskon jeziku, tri godine nakon objavljivanja Meditacija. Francuski je prijevod tiskan 1647. Prvi dio, koji je ovdje preveden, u velikoj mjeri ponavlja sa­dr­žaj Meditacija. Način izlaganja razlikuje se po to­me što je Descartesova metoda u Meditacijama ana­litička, a u Načelima sintetička. Prvi dio bavi se teo­rij­skom filozofijom, preostala tri dijela pokrivaju teme iz tradicionalne prirodne filozofije (philosophia na­turalis), a danas pripadaju znanosti fizike. Drugi dio (De principiis rerum materalium [O načelima vidljivih stva­ri]) posvećen je osnovnim pitanjima fizike, treći dio (De mundo adspectabili [O vidljivome svijetu]) bavi se vidljivim svijetom, a četvrti (De Terra [O Zemlji]) pla­netom Zemljom kao cjelinom.
_________________________________________
Priredio i uvodnu studiju napisao: Josip Talanga

Descartes je objavio svoje prvo djelo po naslovom Eseji (1637). Prvi dio toga djela je Rasprava o metodi, drugi dio se bavi optikom, treći je o meteorima, a četvrti obuhvaća geometriju. U nas je uobičajeno da se naslov prvoga dijela prevodi Rasprava o metodi. To možda nije sasvim ispravno odnosno može biti krivo shvaćeno. Sam je Descartes o naslovu djela pisao prijatelju Mersenneu u ožujku 1637: “Ali ne mogu sasvim razumjeti što prigovarate glede naslova jer ja ne stavljam Rasprava o metodi (Traité de la méthode) nego Diskurs [Razgovor] o metodi (Discours de la méthode]. Hoću pokazati kako je ne želim podučavati, nego samo o njoj govoriti (seulement d’en parler). Naime, kao što se može vidjeti iz onoga što o njoj govorim, više se sastoji u praksi nego u teoriji, pa sam rasprave koje slijede nazvao Pokušaji te metode (Essais de cette méthode)”. Tako autorizirani latinski prijevod naslova glasi Dissertatio de methodo, a ne Tractatus de methodo. Zašto razgovor a ne rasprava o metodi? Raspravom bi se izložili elementi nove metode. No Descartes hoće samo razgovarati o jednoj već etabliranoj metodi i njezinoj primjeni, a to je metoda matematike. Budući da kod nas već postoji tradicija da se Descartesov Discours de la méthode prevodi kao Rasprava o metodi te je tako prepoznatljiv, to je jedan od dva razloga što sam ostavio tradicionalni naslov. Drugi je razlog što u hrvatskom nemamo izraz koji bi pokrio onovremeno, suženo značenje francuske riječi discours. Naš izraz ‘razgovor’ ili posuđenica ‘diskurs’ više bi zbunili nego pomogli da se primjereno prevede Descartesova intencija prilikom odabira toga termina. Naš izraz ‘rasprava’ pokriva više značenja, primjerice stoji za discours, dissertatio, traité, tractatus, ali je ipak možda primjereniji od ‘razgovora’ ili ‘diskursa’.
__________________________
Priredio: Josip Talanga