Izdvajamo

KUPI JEDNU i DOBIVAŠ JEDNU NA POKLON !



Knjigu na poklon ODABERI IZ OVE PONUDE:

Ludwig Bauer ispisuje nevjerojatne storije isprepletene strašću, ljubavlju, patnjom, nesrećom, strahom, brigom za svoje i za druge. Na fonu raspada svih vrijednosti, fikcionalnih, stvarnih, povijesnih, državnih, političkih, ideoloških, obiteljskih i individualnih – u razdoblju ovodobnog sunovrata u zaključali ratni lonac – kroji se sudbina lika koji nije pretjerano nesnalažljiv, ali koji ipak ne može spasiti ništa od onoga do čega mu je stalo. Sudbina glavnog junaka – uz sav trud da svim oblicima ljubavi spram bližnjih sačuva njihovu bliskost te vlastitu intimu i integritet, u okruženju koje im je potpuno nesklono – curi prema naizgled slučajnom, ali logikom romana motiviranom, tragičnom kraju. Roman pun tragične dinamike, nježnosti, ljepote – i patriotizma.

Roman o čovjeku koji je izmislio kreditnu karticu
“Taj dosjetljivi šarlatan, spretni i sretni hohštapler, učinjen je u romanu uvjerljivim, prihvatljivim i, usprkos svemu, simpatičnim. Denry najčešće iskorištava ipak tuđu glupost. Iako je i sam snob, njegovi se najefektniji potezi realiziraju upravo u razgoličavanju daleko većeg i glupljeg snobizma drugih. A to što je čitatelju učinjen prihvatljivim postignuto je finim psihološkim nijansiranjem i njegovim, u osnovi etičkim dilemama.”
“U velikoj mjeri u ovom romanu za Bennetta vrijedi upravo ono što je napisao u zadnjoj rečenici o svome junaku: On se identificirao (…) s velikim ciljem da nas sve uveseljava.”

Neobični gospodin Ladislav Fuks i roman o neobičnom kriminalistu
Roman Zgoda policijskog prefekta za razumijevanje Fuksa jednako je ključan kao što je novela Metamorfoza ključna za razumijevanje Kafke. I jednom i drugom prozom dominira konflikt sina i oca, odnosno ambivalentan odnos sina prema ocu: mržnja i nastojanje da se zadobije očeva naklonost.
U naivnoj fakturi mješavine božićne dječje proze i kriminalističkog romana, u mješavini simbolične autobiografije i bezazlenog horrora, Fuks je uspio ovim romanom snažno artikulirati munchovski krik i pitanje: Ako je čovjek stvoren za ljubav, kako može živjeti bez ljubavi i sam?
Je li u svijetu bez ljubavi doista jedino dobro koje možemo pružiti bližnjemu – bezbolna smrt? Ali i to je, baš kao i vječiti sukob oca i sina, samo jedna od razina ovog romana. Kao i Dostojevski u Zločinu i kazni, i Fuks se poslužio modelom kriminalističkog romana da bi oslikao krajnja psihološka stanja – i ona u kojima čovjek postaje ubojica. Time je izrazio i najveću moralnu dilemu, do danas jednako aktualnu i živu: postoji li ikakvo opravdanje za oduzimanje ljudskog života.

Saša Ceci je fizičar koji radi na Institutu Ruđer Bošković i povremeno predaje na Sveučilištu u Zagrebu. Osim znanstvenim radom, bavi se i promocijom znanosti pa tako već više od tri godine piše znanstveno-popularni blog Blesimetar na portalu Jutarnjeg lista. Jedan je od osnivača Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja te suorganizator mjesečnih tribina o razbijanju mitova Skeptici u pubu.
U ovoj zbirci tekstova Ceci se kritički osvrće na aktualne društvene pojave i tendencije koje uočava u medijima, znanstvenim i obrazovnim institucijama te osobnim kontaktima. Otvoren je mogućnosti da griješi, svjestan je različitih motrišta, ne moralizira i rijetko zauzima superioran stav, a upotreba kolokvijalnog jezika, humora i autoironije njegove kri- tike i analize čini ljudskima, konstruktivnima i nadasve zabavnima. Pavel Gregorić
Teme obrađene u ovoj knjizi važne su za razumijevanje uloge znanosti u društvu, a tekstovi su originalni i pisani na razini koja je pristupačna čitatelju bez formalnog znanstvenog obrazovanja. Dario Hrupec

Kod čitanja bilo kojeg njegova rada, jedna stvar je očita – Hrupec čita nevjerojatno puno. No, ono što je bitno jest da on u svemu što se zbiva oko nas uvijek vidi dobru priču, priču koju on tek treba ispričati. Tako priču s koncerta Arsena i Matije Dedića (Arsenova hiperrealistična autoreinterpretacija – “...kulture neće biti!”) Hrupec isprepleće s Fukuyaminim Krajem povijesti i s Horganovim Krajem znanosti. Ako bi Hrupeca trebalo usporediti s nekim tko bi mu bio sličan, onda bi Carl Sagan bio dobar za oglednu usporedbu. Baš poput Sagana, Hrupec dijeli istu strast za znanjem, a znalački uvjerljivo brani znanost i znanstveni pristup pred naletima predrasuda i pseudoznanstvenih besmislica. Hrupecovi tekstovi nisu tek jadikovke. On je duboko svjestan važnosti koju za društvo ima(ju) znanost(i). Stoga iz njegovih tekstova isijavaju stavovi i misli o važnosti slobode umjetničkog, znanstvenog i filozofskog stvaranja. Od čitanja Hrupecovih tekstova izranja i izravna korist za onog čitatelja koji želi biti dobro informiran. Naime, stalno čitajući na svojim putovanjima, on se i dobro načitao. Uočio je on tako i mnoštvo tekstualnih bisera, ali i one knjige koje to uopće nisu. Stoga, u njegov kritički sud o knjigama možemo se osloniti. (Saša Ceci)
Dario Hrupec docent je fizike na Sveučilištu u Osijeku. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao fiziku na Sveučilištu u Zagrebu. Bavi se visokoenergijskom gama-astronomijom. Autor je brojnih srednjo­školskih udžbenika iz fizike, član uredništva časopisa Priroda te ured­nik za fiziku terminološke baze hrvatskoga strukovnog nazivlja Struna. Organizator je i voditelj ciklusa znanstveno-popularizacijskih predava­nja Priroda uživo. Živi u Zagrebu, a radi u Osijeku te povremeno na opservatoriju Roque de los Muchachos na kanarskom otoku La Palmi.

Ovaj zbornik podastire hrvatskome čitatelju izbor radova iz suvremene filozofije seksualnosti. Zapadna misao nudi četiri obuhvatne koncepcije seksa i seksualnosti. Seks se shvaća kao pripadan rađanju djece, kao bitno vezan za stanoviti tip osobne ljubavi, kao osebujan govor tijela ili pak kao izvorište stanovite vrste užitka. Ta četiri shvaćanja seksa, te s njima povezana tema seksualne perverzije, tema su tekstova u prvom dijelu zbornika. U drugom dijelu prikupljeni su radovi o odabranim problemima seksualne etike, kao što su problem preljuba, prostitucije, homoseksualnosti, silovanja, incesta itd.

Preživjeti seksualno nasilje šokantna je i snažna knjiga koja ima što za reći svakoj ženi te se očekuje da je pročita svatko čija aktivnost uključuje nošenje sa seksualnim nasiljem i njegovim posljedicama. Autorica se vješto probija kroz bogatu literaturu, što čini njezinu knjigu važnim izvorom spoznaja za studente i istraživače u području sociologije, kriminologije, seksualnih politika i ženskih studija.
Liz Kelly više od trideset godina djeluje kao feministica, znanstve­nica i aktivistica u području nasilja protiv žena i djece. Osim ove knjige, autorica je velikog broja tekstova u različi­tim časopisima i zbornicima. Ravnateljica je Odsjeka za studije o zlostavljanju djece i žena (CWASU – The Child and Woman Abuse Studies Unit) pri Sveučilištu Metropolitan u Londonu koji je na glasu po svojim istraživanjima, treninzima i savjetodavnome radu.
Njezini su noviji radovi Stopping Traffic, prva studija o trgovanju ženama u Velikoj Britaniji, te Rape: Still a Forgotten Issue, studija o opadanju prijavljenih slučajeva silovanja u Europi.

Luka Boršić rođen je 1972. go­dine u Zagrebu. Doktorirao je 2001. godine disertacijom iz an­tičke filozofije (Scio me nihil scire – Pa­ra­doxon Socrati­cum) pod mentorskim vodstvom G. Realea na Inter­nationale Aka­demie für Philosophie, te 2010. godine, disertacijom iz re­nesansne filozofije i povijesti znanosti (Renesansne peripatetičke ras­pra­ve i novi pojam znanosti) pod mentorskim vodstvom M. Girardi-Karšulin na Sveučilištu u Zagrebu. Zaposlen je kao znan­stveni suradnik na Institutu za filozofiju.
Moderna znanost najvažniji je događaj modernog i našeg svijeta. No, usprkos tomu, sami počeci i korijeni moderne znanosti nisu dostatno istraženi. Knjiga Renesansne polemike s Aristotelom: Nizolio – Petrić – Mazzoni upravo želi doprinijeti ispunjavanju te rupe u povijesti filozofije i povijesti znanosti. Naime, premda je poznato to da su renesansni filozofi svojim napadima na skolastičku filozofiju utemeljenu na Ari­stotelu značajno utjecali na na­stanak moderne znanosti, ipak nema mnogo pokušaja da se pokaže koje je forme renesansna borba protiv Aristotela konkretno poprimila i kako je stvarno kritika ondašnje “službene znanosti” ut­je­cala na oce moderne zna­nosti, Galilea, Newtona, Bacona, Des­cartesa i druge. U ovoj se knjizi, nakon uvodnog poglavlja u koj­emu se definira problem, prate neke temeljne teme u ra­dovima trojice mislioca druge polovice šesnaestog stoljeća: Ma­­rija Nizolija, Frane Petrića i Jacopa Mazzonija te se analizom njihove kritike postojećeg su­stava i pokušajima iznalaženja novih rješenja prati put od izra­zito destruktivnog Nizolijeva pri­stupa do Galilea, kojem je učiteljem bio Mazzoni.

U koricama ove knjige skupljena su četrdeset i četiri teksta. Svaki je tekst posvećen promišljanju jedne teme ili nekih pojmovnih odnosa koji su relevantni za pedagošku kreaciju, tj. za učiteljski poziv. U svakom tekstu jasno je izrečena autorova kritička suprotstavljenost ideološkim i autoritarnim projekcijama te posezanju u učiteljsku autonomiju. Prema analogiji na slavne tekstove Maxa Webera – naslov je ove knjige: Učiteljstvo kao poziv. No, ne treba zanemariti činjenicu da je na tragu Vuk-Pavlovića sam Marinković želio pokazati kako je učiteljstvo i vrijednosna zbilja sui generis. Ove tekstove, vjerujem, htjet će pročitati svaki učitelj koji u samopoštovanju vidi sastavnicu učiteljskog ostvarenja. Možda će oni potaknuti učitelje i na veću hrabrost u isticanju prava na profesionalnu autonomiju. (Iz Predgovora)

Josip Marinković dugi je niz godina, do umirovljenja, bio profesorom filozofije i sociologije na Pedagoškoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Utemeljitelj je kolegija Filozofija odgoja. Među ostalim, objavio je knjige: Prilozi metodici nastave filozofije (1968), Problemi filozofskog obrazovanja (1979), Metodika nastave osnova marksizma (1977, 2. izd. 1979), Metodika nastave filozofije (1983, 2. izd. 2008), Utemeljenost odgoja u filozofiji (1981), Ogledi iz filozofije odgoja (1987), Filozofija kao nastava (1990).

Knjiga Otkriveno lice kruga ukazuje na to da krug nije samo geometrijski lik, a kruženje samo rotacija točke oko središta na udaljenosti polumjera. Krug ima svoje lice, a kruženje je životonosno kretanje koje samo sebe pokreće. Platon ga prepoznaje u duši kozmosa i svakog živog bića. Otkriti lice kruga znači prepoznati u njemu suprotstavljene i jedan drugom pripadajuće momente i pratiti ih u njihovom međusobnom odnošenju. Nadalje, to znači vidjeti kako se ti momenti suočavaju sa vanjskim i unutrašnjim preprekama, kako ostvaruju puninu svog odnošenja, ali također njegovu i svoju destrukciju. Naime, kruženje kao životonosno kretanje suprotstavljenih i jedan drugom pripadajućih momenata može biti okrenuto prema uspostavi njihovog zajedništva, ali može biti i izokrenuto, takvo da se ti momenti okreću jedan protiv drugoga, dovodeći sebe i cjelinu kojoj pripadaju do slijepila i smrti. Prohodnost kroz ovo suptilno i složeno kretanje, koje se izlaže u glavnom dijelu knjige, olakšava drugi dio u kojem se isto pokazuje kroz medij likovne umjetnosti. U njemu se lice kruga otkriva kroz interpretaciju Dürerove grafike Melencolia I, Magritteove slike Condicio humana II, te Escherove grafike Print Gallery.

“Otkrivanje lica kruga jest prepuštanje tom licu da samo sebe izrazi. Ne možemo pristupiti tumačenju i razumijevanju kruga metodom koju bismo tom fenomenu doveli izvana. Krug možemo razumjeti samo ukoliko možemo vidjeti kako on sam sebe razumije. U razumijevanju kruga vrijedi metoda hermeneutičkog kruga. Tom metodom služimo se ne samo mi koji nastojimo krug razumjeti, nego se tom metodom služi i krug sam. Možemo reći da se mi služimo njegovom metodom ukoliko smo mu dopustili da nam on razloži sebe samoga. Njegovo samorazumijevanje, nama izloženo, postaje naše razumijevanje njega.”

U svojoj najnovijoj knjizi Pivčević tvrdi da su doseg i granice racionalnog objašnjenja postavljeni pomoću određenog broja međusobno komplementarnih i međusobno ovisnih temeljnih kategorija i načela. Ova rešetka osnovnih kategorija i načela ne samo da pomaže u osmišljavanju onoga što doživljavamo, nego i izražava to kako je svijet zapravo ustrojen. Razvijajući ovu tezu, Pivčević istovremeno ocrtava neka od ključnih obilježja koja specifično filozofsko objašnjenje razgraničuju naspram drugih tipova objašnjenja poput onih koje se najčešće susreće u prirodnim znanostima i naturalističkoj teologiji.

Tanja Rudež je dugogodišnja znanstvena novinarka Jutarnjeg lista te suradnica Globusa, Doktora u kući i Forbesa. Diplomirala je fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Britansko udruženje znanstvenih pisaca (ABSW) proglasilo ju je 2015. g. najboljom europskom znanstvenom novinarkom. U knjizi su prikupljeni intervjui koje je autorica objavljivala u svojim novinskim prilozima s nekima od svjetski značajnih znanstvenika i aktera u gotovo spektakularnim znanstvenim događajima i otkrićima. Tu su od naših znanstvenika npr. Ivan Đikić, Marin Soljačić, Igor Štagljar, Nenad Ban, a među stranima Steve Jones, Aubrey de Grey, Michio Kaku, Fabiola Gianotti...

Između ljubavi za književnost i ljubavi za znanost (za znanstvene tekstove i knjige) ipak postoji ozbiljna razlika.
Čitanje stučne, znanstvene i filozofske literature relevantno je za profesionalnu i intelektualnu poziciju čitatelja, pa je stoga višestruko relevantnije od dokonog čitanja beletristike.
Već desetljećima, pod "ljubavlju za knjigom", zapravo, podmeće se "ljubav za književnost". Sama po sebi, književnost već jest vrijedna poštovanja. Ali, to nije ono što većina mladih ljudi konačno odabire kao svoj životni poziv i opredjeljenje. Stoga, ako se uz širenje interesa za čitanje beletristike ujedno ne širi i interes za čitanje stručnih knjiga, znanstvenih knjiga i, konačno, filozofskih knjiga -- nije se postiglo ništa osobito. Konačno, čitanje stručnih, znanstvenih i filozofskih knjiga nerazdvojivo je od profesionalnog samooblikovanja čovjeka, dok je beletristika isključivo u domeni lektire u slobodnom vremenu. Prema tome, ako nije riječ o spisateljskoj ili komparatističkoj struci, ona dolazi izvan ili nakon profesije.