O pogrdama IV. – Vještice, Šiptari i Nigeri

ANALIZA

Neka se dani pejorativ odnosi na članove neke grupe (manjince, žene, homoseksualce, što već). Kad ga ozbiljno i iskreno izgovara ne-član grupe, pretpostavka je da pogrđuje njezine članove. Što kad ga izgovaraju sami članovi? Pitanje nije jednostavno, a iskrsava često. Neki Romi sebe nazivaju Ciganima, Crnci se često oslovljavaju sa “Nigger”, a normalni albanski oblik koji se izgovara približno Sciptar sličan je k’o jaje jajetu riječi “Šiptar” koja je kod Srba pogrdnica. Da bismo raščistili stvari, krenimo od pojednostavljene zamišljene situacije i napredujmo korak po korak.

Prvo, zamišljena situacija. Grupa intelektualki aktivistkinja nailazi na otpore; u javnosti ih se počinje vrijeđati i između ostalog pogrdno zvati “vješticama” (kao što se kod nas pred dva desetljeća bilo desilo Radi Iveković, Dubravki Ugrešić i njihovim kolegicama). Pretpostavimo da one pejorativ prihvate i preuzmu ispod pera svojih neprijatelja (koje ćemo tako i zvati). Naša govornica, zovimo je Rada, kaže kolegici “Vidjet će oni kako ćemo im se mi, vještice, osvetiti”. Kako razumjeti ovo preuzimanje pejorativa?

Jednostavan, i po mom sudu točan odgovor, jest da Rada pejorativ citira. Uočite da ona ne preuzima glavnu karakterizaciju iz pejorativa, naime da su ona i njezino društvo moralno loše. Niti da su suprotstavljeni onom/j koji/a govori. Nadalje, njezino je izgovaranje te riječi razumljivo samo u kontekstu pozivanja na neprijateljevu upotrebu te iste riječi. Sve se to pojašnjava ako kažemo: ona ne govori o vješticama, već o “vješticama”, tj. o ekipi koju neprijatelj zove “vještice”. Stručno govoreći, ona pejorativ ne upotrebljava već navodi (“mention” nasuprot “use”).

Značenje takvog citiranog pejorativa složena je stvar, a koliko mi je poznato o njoj se nije pisalo. Rada vjerojatno preuzima neke od opisnih pretpostavki riječi “vještica”: da, mi smo žene, moćne, mi smo protiv vas, mi znamo trikove kojima vam možemo zapapriti. Budući da je obrazovana intelektualka, svjesna je da je upotreba te riječi za samo-opis svrstava u dugu tradiciju tobožnjih vještica na koje su organizirani lovovi, koje se mučilo i spaljivalo. Tvrd je orah za semantičku analizu koliko toga ostaje sačuvano u golom značenju riječi “vještica” kad je Rada upotrijebi. No, nešto sigurno ostaje. A pripisivanje moralne lošosti sigurno ne ostaje. Mi smo OK, neprijatelj je gad koji nas progoni.

Pragmatika je tu jednostavnija od semantike. Radino citiranje karakterizira intelektualke iz ekipe na određen način, a namjeravani perlokutorni učinci sigurno obuhvaćaju solidariziranje, izrugivanje neprijatelju i slične ciljeve.

Suprotstavimo takav citatni pejorativ albanskoj upotrebi riječi S(c)iptar. Kad je upotrebljava Albanac, ona je normalna riječ, bez citiranja, bez skrivenih značenja i razmjerno neutralna. Kad je upotrebljava ne-Albanac, prije svega Srbin, ona je pejorativ, s uobičajenom pogrdnom prtljagom. Zovimo takvu riječ dvosmislenim pejorativom. Koliko poznajem stvari oko naziva “Ciganin”, slično bi moglo biti i s njim: neki ga Romi vide kao staro ime za njihov narod, koje je uvredljivo samo u ne-romskim ustima.

Imamo dakle dva tipa izgovaranja potencijalnog pejorativa od strane članova referentne grupe, i u skladu s njima dvosmisleni i citatni pejorativ. Prvi je zapravo dvoglava riječ: u jednoj je upotrebi pejorativ, u drugoj normalno ime. Drugi je obezglavljeni, neutralizirani pejorativ, citiranjem lišen svojeg normalnog negativnog sadržaja.

Što je s riječju “nigger”? Je li dvosmislena ili citatna? Priznajem da ne znam činjenice. Obje mi mogućnosti izgledaju otvorene. Moguće je da je kao “Šiptar”, tj. naprosto stari naziv kojim su se američki crnci od pamtivijeka oslovljavali, a koji je u ustima ne-crnca pejorativ. Moguće je, nasuprot tome, da je sličan  “vještici” iz našeg primera, dakle bjelački pejorativ koji se upotrebljava citatno: mi smo ti koje vi, bijelci, zovete niggerima. Ako je ovo potonja mogućnost stvarna, imamo sličan efekt kao kod “vještice”: neki su opisni elementi “niggera” zadržani (mi smo opasni, muževni, divlji – jer smo crnci), drugi su odbačeni (nismo inferiorni, glupi, primitivni ni moralno loši). Pregledao sam literaturu, i nisam našao činjenice koje bi konačno odlučile između ove dvije mogućnosti, dvosmislenosti i citatnosti.

Na kraju, jedna analogija. Citatna upotreba pejorativa upozorava nas na važnost prenesenog značenja, posebno metafore, u razumijevanju pejorativa. O tome ćemo više kasnije, a ovdje samo uočimo analogiju: citatna upotreba riječi “vještica” prenosi neke crte iz uobičajenog značenja te riječi na ciljnu grupu, druge filtrira i ostavlja (doslovno) na cjedilu. Prenosi ženskost, moć, raspolaganje skrivenim trikovima i vještinama, sposobnost nanošenja štete (osvete), odbacuje moralnu lošost, i vezu sa Sotonom. To je proces vrlo sličan onom u stvaranju prenesenog značenja: neke crte nosioca (vehicle, npr. prolaznost, lažnost, i efemernost sna) prenose se na ciljni predmet (target, npr. na život, u metafori “život je san”, druge se ostavljaju po strani, na primjer da je san kod mnogih praćen hrkanjem). O metafori i pejorativu uskoro.