Bez book megastorea u svakome gradu, izdavaštvo nema šanse za napredak

RAZGOVORI S NAKLADNICIMA:
s KRUNOM ZAKARIJOM razgovarala MARTINA KALLE

Izdavati isključivo filozofsku literaturu u hrvatskim okvirima čini se kao posao vrlo visokoga rizika. Baš se toga prihvatio Kruno Zakarija pokrenuvši prije desetak godina vlastitu nakladničku kuću KruZak. Da ne ostane sve isključivo na knjigama KruZak već godinama izdaje i poseban časopis Croatian Journal of Philosophy koji preko svojih suradnika na europskim sveučilištima širi izvan domaćih granica. O izdavanju stručne literature, mogućnostima časopisa i nezaobilaznoj kritičkoj slici hrvatskog nakladništva razgovaramo s Krunom Zakarijom.

ZAŠTO STE BAŠ IZABRALI IZDAVATI KNJIGE IZ TEMATIKE FILOZOFIJE – PODRUČJA ZA PRILIČNO UZAK KRUG ČITATELJA?
Čovjek radi ono što najbolje zna i u čemu se najbolje snalazi. Profesor sam filozofije, a nakon studija i profesionalnog rada u odgojnim institucijama i u srednjoj školi –u izdavaštvu filozofske literature tražio sam svoje mjesto i mislim da sam ga konačno dobro pronašao. Uostalom, ako izuzmemo Harryja Pottera, u Hrvatskoj su prilike takve da ne znam postoji li koja specijalna knjiga (osim kuharica,»uradi sam« priručnika i sličnih izdanja), da bi za tim kupci baš poludjeli. Svaki drugi tip knjige na našem nazovi-tržištu ionako ne ide, a izbor knjiga, makar se pričinjalo tako, baš i nije tako jako velik, dakle, malo je koje područje kod nas doista dobro pokriveno, tj. do te mjere da ne bi bilo prostora za nove izdavače. Dakle, stručne preferencije jesu ono u tome odlučujuće.

POD OKRILJEM SVOJE KUĆE POKRENULI STE ČASOPIS ZA FILOZOFIJU CROATIAN JOURNAL OF PHILOSOPHY I NJIME STE POVEZALI VELIK BROJ FILOZOFA.
Ne znam može li se reći da u ovako maloj zemlji postoji velik broj filozofa. No, povezao sam one koje sam mogao povezati, tj. one koji su imali želju uspostaviti neki oblik međusobne komunikacije. Nastojao sam iskoristiti veze s tim ljudima tako da povežem njihova trenutačna radna mjesta, tj. profesionalna zaposlenja u svijetu, na takav način da to budu punktovi promocije KruZakova časopisa(pa onda i Hrvatske). Koliko sam uspio – teško je reći. Zasada sam na prvoj četvrtini puta, svakako pred novim pomacima i izazovima. U svakom slučaju, ti ljudi podrijetlom iz Hrvatske i sada u svijetu, u pogledu svoje struke mogu biti promotori Hrvatske – ako se nađe netko da to potakne, a u ovom slučaju to sam ja. Prije pojave mojega časopisa, zahvaljujući našim »klanskim filozofskim ratovima« nikome nije bilo u interesu da te ljude kontaktira i poveže, i tu je zapravo dio moje mudrosti i uspjeha.

LJUDI S KOJIMA JE UŽITAK STVARATI
ALI U HRVATSKOJ VEĆ POSTOJI NEKOLIKO FILOZOFSKIH ČASOPISA! ZAŠTO STE PORED NJIH IŠLI S NOVIM ČASOPISOM?
S obzirom na to da je u Zagrebu već postojao časopis, ali samo jedan, određenoga profila ljudi okupljenih oko njega, morao sam tražiti svoj prostor. Našao sam ga u profiliranju časopisa koji će se baviti suvremenijim, manje tradicionalnim temama. Stoga sam ga tražio u onome čega kod nas nije bilo – u angloameričkom filozofskom krugu i interesu za analitičku filozofiju, premda sam smatrao da to ne bi trebala biti isključiva odrednica časopisa. Nakon toga bilo je prirodno da suradnike potražim među »djecom« Nenada Miščevića. Naime, Nenad Miščević je ključna osoba u nastajanju i oblikovanju riječkog analitičkog kruga filozofa, a istodobno vječni filozofski Ahasver – stalno na relaciji Rijeka-Maribor-Budimpešta-Europa-SAD. Dakle, moji suradnici iz Rijeke koji vode uredništvo časopisa jesu vodeći ljudi analitičke, tj. takozvane»nekontinentalne« filozofije u Hrvatskoj i u ovome dijelu Europe. To su ljudi s kojima je ovaj filozofski časopis doista užitak stvarati.

GDJE SE CROATIAN JOURNAL OF PHILOSOPHY DISTRIBUIRA?
Distribuira se u Italiju, Mađarsku, Sloveniju, BiH, Švedsku, Dansku, Njemačku, Veliku Britaniju, SAD, Kanadu i Australiju..., donekle i u Hrvatsku, tj. na nekoliko adresa na koje je to neizostavno. Nakon završetka kursa za filozofiju znanosti pretprošle subote u Dubrovniku, svi sudionici dobili su posljednji broj od prošle godine, a ne smijete zaboraviti da su to ljudi iz cijeloga svijeta. Taj broj časopisa obilježio je tridesetu godišnjicu kursa za filozofiju znanosti u IUC-u, u Dubrovniku. To je ujedno odlična propaganda časopisa, a također i Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku te grada Dubrovnika, kao i katedre za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, te nakladničke kuće KruZak, i konačno – Hrvatske – koja, eto, nije više samo zemlja otoka, plaža i sunca, nego i zemlja u kojoj ima nekakvih duhovnih potencijala i događanja.

JESTE LI ZADOVOLJNI POTPOROM DRŽAVE ZA STRUČNU, TJ. FILOZOFSKU LITERATURU?
To, izgleda tako, ovisi o tome tko je na vlasti i koliko oni koji o tome odlučuju imaju senzibiliteta za to. Bilo je bitno bolje nakon 2000. a u ovom trenutku još ne mogu ništa prognozirati. Činjenica je da sam ovih godina dovršavao svoje najveće projekte iz potpore Instituta Otvoreno društvo. Na njihove natječaje prijavljivao sam se od 1996. Govoreći o njihovom ulaganju, mislim da su oni u Hrvatskoj za kulturu i nakladništvo općenito dali mnogo novca, ali čini mi se kao da je velik dio toga otišao u vjetar. Meni je pak novac koji sam od njih dobio omogućio da stvorim zalihe tekstova koji su sazrijevali do 2003. Zato su prošle godine iz KruZaka izašli najkvalitetniji naslovi. Što se tiče države, čini mi se da ponovno postoje neka nevidljiva ograničenja i da će u kulturi ponovno biti manje novca nego u razdoblju od 2000. do 2003. godine.

PROIZVELI SMO VIŠE OD NEKIH INSTITUTA
KAKO OCJENJUJETE DANAŠNJU SLIKU NAKLADNIŠTVA U HRVATSKOJ?
Mislim da se itekako osjeća ozbiljan nedostatak kapitalnog ulaganja u izdavačku infrastrukturu. Ni izdavaštvo ni kultura knjige ne može živjeti bez prodajne mreže otvorene svim izdavačima i svim potencijalnim kupcima. Bez pojave bookmegastorea u svakome gradu, hrvatsko izdavaštvo nema šanse za napredak. S druge strane, nije moguće podupirati samo prevodilaštvo ili samo književno-kreativan rad ili samo izdavaštvo. To je sve svakako potrebno, ali stvar je daleko kompleksnija, a napor vlasti i novac poreznih obveznika daleko je potrebitiji od onoga što se trenutačno čini i izdvaja. Naime, stvarni medijator-katalizator prevodilaštva, pjesništva ili pak beletristike te filozofsko-znanstvene produkcije nisu udruženja i pojedinci koji trebaju stipendije, potpore i subvencije (a dobivaju ih i ribari i seljaci) pa nisu čak i najbolje i najkvalitetnije profilirani izdavači. Nije to ni knjižarska mreža koja je u općoj pomami »privatizacije« – nestala. Stvarni medijator kulture knjige i riječi jest društvo. Država pak društvu, a ne tek »potrošačima beletristike«, literarno-književnim kreativcima ili pak izdavačima mora omogućiti komunikaciju i tone samo u obliku cestovno-željezničko-brodsko-telefonsko-elektronske komunikacije. Ta komunikacijska dostupnost danas je knjizi kao komunikacijskom mediju itekako potrebna, budući da je knjiga potpuno potisnuta iz javnih medija, a ljubitelji knjige i izdavači, pretvoreni u marginalne grupe, morat će se uskoro boriti za svoja elementarna prava. Kao što smo svjedoci ovih dana, knjiga više nije vrijednost i kulturno dobro po sebi, nju su najmoćniji tiskani mediji funkcionalizirali i desakralizacijom spustili do razine uličnog prostituiranja, svodeći je konačno na vrijednost reklamnog kozmetičkog preparata čija je, zapravo, jedina svrha da bolje proda novine.

KOLIKO KNJIGA GODIŠNJE IZDAJETE?
Ako u ovom trenutku imamo 48 naslova i deset svezaka časopisa – u prosjeku, to je šest–sedam svezaka godišnje. S obzirom na naše sadašnje gabarite, KruZakov je limit 12 svezaka godišnje. Imamo velik broj vanjskih suradnika, a većina suradnika nam je razbacana po svijetu. No to, zahvaljujući e-mailu, nije nedostatak. Štoviše, kad usporedite produkciju nekih hrvatskih instituta s nama, vidite da smo u realnom vremenu proizveli bitno više. Mislim da se to ne očituje samo u količini svezaka, nego i u utjecaju koji smo izvršili.

KAKVA SU VAŠA OČEKIVANJA?
Ah, ne, ona doista nisu velika: očekujem da će KruZak preživjeti još neko vrijeme i da ćemo nadalje imati minimalno-dostatnu količinu čitatelja i kupaca za preživljavanje. Ne očekujem da ću se obogatiti, niti da će KruZak imati hiperprodukciju. Mislim da naša publika postoji i da njezin interes za nas neće splasnuti.

USKORO ĆEMO SE SUOČITI S NOVIM LIMITIMA U DOSTUPNOSTI KNJIGE
PRED DVIJE GODINE POKRENULI STE BELETRISTIČKU EDICIJU. ODAKLE IDEJA I KOJI PROFIL BELETRISTIKE IZDAJETE?
To mi je teško odgovoriti. S jedne strane, rad na filozofskim tekstovima naporan je i tu nema hiperprodukcije, kao što je ona moguća u beletristici. Naš beletristički niz ipak nije nikakva hiperprodukcija. On se također rađa polako i teško – a financijske okolnosti u tome igraju ozbiljnu ulogu ograničavajućeg faktora. To je za mene, s jedne strane, trebao biti pokušaj odmaka od okolnosti u kojima radim, niša u koju se mogu malo skloniti i ponešto drukčije razmišljati. S druge strane, to je došlo sasvim slučajno, nakon susreta s Ludwigom Bauerom na Sajmu knjiga u Frankfurtu 2001. Eto, suradnja je krenula, najprije s njegovim romanom Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, pa sada sa sljedeće četiri knjige. Novaca nemamo pa ne možemo govoriti o nekom velikom projektu. To je na prosto mali, lijep, odabran niz u kojem čitateljski možete uživati. Nažalost, potpore su zasada nikakve, a ako bi krenulo bolje onda bismo i proizvodili više knjiga. Naš kapacitet je svakako veći od onoga što proizvodimo, ali ne smijemo se zalijetati, jer financijska je provalija uvijek blizu. Moram reći da beletristika, što se KruZaka tiče, ide slabije, jer naši su kupci naučili na filozofiju, a nije nas poštedio niti najveći problem hrvatskog nakladništva – uništena prodajna mreža i nemogućnost izravne priručnosti knjige kupcima. Kupcima je naša knjiga u danim okolnostima nažalost nedostupna – ali ne zbog cijene knjige. Riječ je o neslobodnoj i neprotočnoj distribuciji – rak-rani u opstanku hrvatskog izdavaštva. Naime, male knjižare velikih izdavača (Školska knjiga, Znanje), gotovo da uopće ne pristaju prodavati knjige drugih izdavača i u tim knjižarama drže uglavnom svoja izdanja, a i ostale knjižare kao da ne mogu apsorbirati knjižnu produkciju. Stoga ćemo se uskoro suočiti s novim limitima u dostupnosti knjige.
Objavljeno u Nedjeljnom Vjesniku, 2. 05. 2004.