Kruno Zakarija, 21.02.2009, 23:02

Seljačka politika knjige


PRODUBLJUJE SE JAZ IZMEĐU MALIH I VELIKIH IZDAVAČA
Pročitajte članak pod tim naslovom, u Vjesniku, od 19. veljače 2009, u rubrici kulture, iz pera Sandre-Viktorije Antić – klikom dolje na link dolazi se na članak.

“Utjecaj recesije na hrvatsko izdavaštvo, ... , nije iznenadio nakladnike...”
Točno! No, to ne znači da se produkcija neće drastično smanjiti. Po tko zna koji puta ponovno treba očekivati: manje knjižara, manje izdavača, manje naklade, manje naslova, slabiju kvalitetu, manje kulturnih vrijednosti, manje čitatelja...

“Mali se žale zbog toga što se jakima daju iste potpore...”
Svojedobno sam Antunu Vujiću, ministru kulture u vladi hrvatske “šesteroglave Himere”, zamjerio da nije postavio diskriminativne standarde za potporu izdavačima, prema kojima bi se potpora u većoj mjeri dodjeljivala naslovima doista vrijednima više potpore. A sada zamjeram Boži Biškupiću da, iako ima predugačak kontinuitet na mjestu ministra, za izdavaštvo nije rabio ni jednu moždanu vijugu; u svakom slučaju, više ih je uporabljao za klikanje fotografskim aparatom. Njegova ministranta za knjigu, Čedu Višnjića čini se, pak, više brinu neka druga pitanja, tako da ni on nije učinio baš ništa dobroga za status knjige i izdavaštva. A premda je ministar znanosti-prosvjete-sporta D. Primorac, čini se, najmanje jednako kao i B. Biškupić nezainteresiran za knjigu, u MZOS-u barem odavno (tj. prije Primorca) postoji kategorizacija/diskriminacija na knjižne projekte A, B, C i D vrijednosti. No, Vujić je barem uveo elementarni standard transparentnosti u dodjeljivanju potpore, što se u MK nastavilo prakticirati na istoj razini (tj. bez ikakve želje za nužnim unapređenjem načela), dok je MZOS, eto, ostao na netransparentnosti iz prošloga stoljeća, uz nevjerojatne otpore nastojanjima da se to izmijeni. O potpori knjizi iz Grada Zagreba može se tek reći da Grad Zagreb slijedi obrasce MK, što znači da je i Bandiću knjiga – zadnja briga. A što li se tek ne/može reći o potpori knjizi na lokalnoj ne-zagrebačkoj razini...

“Produbljuje se jaz...”
Razumljiv je jaz “velikih”, “srednjih” i “malih” izdavača. Tu je normalno da postoji bitna razlika u gledanju na smisao i vrijednost knjige. No, zadaća je vlasti (ministarstva) da instrumentima koji joj/mu stoje na raspolaganju uspostavi i uredi knjižno tržište. Međutim, koja god bila, hrvatska je vlast zasad jedino znala upotrebljavati “seljački sindrom” za kvaziregulaciju (tj.: “evo ti potporu za knjigu – k’o i seljačkom domaćinstvu za kravicu i prasicu”). Rezultat: propada i selo, propada i kultura, u ovom slučaju – kultura knjige. A to traje i traje... Otpisani i neorganizirani, hrvatska seljačka domaćinstva i hrvatski izdavači, dakle, nespremni su za nadolazak europske konkurencije. Pa, kada se jednom raspiše referendum za ulazak u EU, čudit ćemo se što i seljaci i “poštena inteligencija” glasuju – protiv!

“...ukupna sredstva Ministarstva kulture namijenjena književnom izdavaštvu radikalno smanjena...”
Prethodne godine 43,5 mil. kn, a ove 38 mil. kn za ukupno praćenje knjige (u što se ubrajaju: 1. izravne i neizravne potpore narodnim bibliotekama za nabavljanje novih naslova, 2. izravne potpore knjižarama za promocije, 3. neizravne potpore tiskarama, 4. izravne i neizravne potpore slobodnim profesijama (autori, prevoditelji, lektori itd.) te, 5. izdavačima (koji su, baš zato što su najodgovorniji u lancu, zapravo na kraju lanca, a ne kao što to pri dodjeli potpora izgleda – na početku), jest smanjenje od cijelih 8% (tj. nikako ne “tek” 5%). S obzirom na multipliciranje efekata, u konačnici to znači barem 25% suženja prostora za knjigu – koji je otprije već radikalno sužen. A, kao što iz olovnih vremena znamo, svaka zatvorenička samica može biti i manja nego što mislimo da može. Što li će se tek dogoditi kada se ponovno uvede PDV koji, navodno, zahtijeva EU!?

“Izdavaštvo je postalo posao apsurd... Problem je što su ljudi prestali čitati.”
Uz toliko ekrana i uz toliko polupismenih=poluobrazovanih, Veliki Brat možda nam se ponovno reklamno smiješi. Jer, ne od jučer slušamo izjave kako “za politiku nema dovoljno sposobnih pojedinaca koje bi se moglo uključiti”. Tako smo u dvadesetak godina od ideologije “širokoga ljudskog samoupravnog resursa delegatskog sistema” došli na ideologiju u kojoj su za visoku politiku sposobno svega oko petstotinjak ljudi. Dakle, zahvaljujući činjenicama da se ljudi pasiviziraju i ne čitaju, u svim važnim segmentima javnog života nameće nam se ideologija “200 obitelji”.


# Poveznice
http://www.vjesnik.hr/html/2009/02/19/Clanak.asp?r=kul&c=1

Komentari [0]
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno.