Smrt hrvatskih znanstvenih publikacija?!

Dragi moji znanstveno-[su]koordinirani (i šire znanstveno šokirani) izdajalniki!

Od kolegice Anđe Raić iz Medicinske naklade, ujedno i iz moje znanstveno-izdavačke udruge (u osnivanju), dobio sam tekst objavljen na www.business.hr, tekst koji priča našu (izdaj[al]ničku) tužnu priču. Tekst nosi nadnaslov: Srezane državne dotacije, i naslov: Za znanstvene knjige 70, za časopise 50 posto manje. U liedu pak piše:

“Od 206 časopisa čije izdavanje pomaže i država više od stotinu ih je u najselektivnijim bibliografskim i citatnim bazama, no neki će se vjerojatno ugasiti zbog rezanja sredstava”

No, ključna je u tekstu izjava ravnatelja Uprave za znanost MZOS-a, mladog dr. sc. HRVOJA MESTRIĆA (r. 1973. – mladost kojega jest idealan paravan za prikrivanje glavnog odgovornog…). Tako u tekstu on zbori:

“Dosad smo financirali sve knjige i časopise koji su bili prijavljeni na natječaj, a sada ćemo se usmjeriti samo na one koji su međunarodno prepoznatljivi i prolaze peer review. To znači da ćemo od nekoliko svjetskih stručnjaka zatražiti da po sektorima prosude vrijedi li da država za ta izdanja izdvaja novac, pa će on ići onima koji zaista vrijede.”

Dopustite mi, usput (ne mogu odoljeti), malo komentiranja izjave HRVOJA MESTRIĆA: 

MOJ KOMENTAR 1.: Dosadašnje “financiranje svih znanstvenih knjiga i časopisa” ukupno je iznosilo cca 30 milijuna. Time su se pokrivale potrebe svih izdavača znanstvenih knjiga i časopisa, većine malih i srednjih tiskara, svih sveučilišta, svih znanstvenih disciplina i svih studija! Čak i Hrvatske pošte!
Ma velik novac, nema što ― unatoč tomu što mi imamo ZEMLJU ZNANJA (za divna, ah …)!

MOJ KOMENTAR 2.: … a sad će za te iste potrebe (tj. za tolika financiranja svih, tj. svega i svakoga) iznositi manje od 12 milijuna: za sve izdavače znanstvenih knjiga i časopisa, većinu malih i srednjih tiskara, sva sveučilišta, sve znanstvene discipline i sve studije!
U ovom pak slučaju: to je čak dvostruko manje od neplaćenog poreza braće Žužul ― za pituranje tunela Mala Kapela.
Ma kaj, s_ejedno, i to je velik novac ― ipak mi imamo ZEMLJU ZNANJA (divna li, ah …)!
Eto, živjela  nam “mlado-kapitalistička” (pod-ministarska) pamet prema kojoj također “znanje nije roba” (jer su tako rekli “mlado-revolucionarni studenti”) pa, prema tome, nije da baš ništa ne košta, nego samo ― jako, jako malo! Ma, čak ni ugled ove države [koja se Hrvatska zove] ne zaslužuje da košta više od toga!

Pa kaže naš HRVOJE MESTRIĆ: “…zatražit (ćemo) da po sektorima prosude vrijedi li da država za ta izdanja izdvaja novac…” [Dragi čitatelji, ne zvuči li i vama ovdje, riječ “izdanja” baš kao “s…a”??? ― upitni komentar moj!] 

MOJ KOMENTAR 3.: Vidi se da dotični (mladi nad[ri]službenik ministarstva) zna što je to “peer review”, zna što je to “međunarodna prepoznatljivost casopisa”, vjerojatno zna što je to “citiranost casopisa”, zna on koji su naši časopisi u “svjetski relevantnim bazama”… Ma, zna on čak i koliko doista vrijede oni na Hrčku besplatni i javno dostupni časopisi (baš kao i oni koji se u nekim stranim bazama ― doista prodaju). SVE SE ― ZNA SE!
Ali, tu je kvaka 22: kao i za sve drugo u MZOS-u, ne zna se hoće li izvještaj dotičnih “stručnjaka” biti javan. Ne zna se ni hoće li on uopće biti odlučujući. A ne zna se ni koliko će biti potrošeno na te bjelosvjetske “stručnjake” koji će njemu [i nama] reći što nam vrijedi i što nam ne vrijedi! Eh, čak bi i DRUG STALJIN na našoj, izdajničkoj strani ― likovao, jer: “belosvetskaja svolođ i domašnjaja tože…” ― lako će se oni dogovoriti kako da podijele gore spomenuti novac ― novac koji bi nam, bez njihove rabote, inače bio jedva dostatan!

Ma neka bude, neka bude, samo da nam tuneli ne budu šporki!!!