Isključujuća strast ili strah od demona?
Mjesec i pol dana političke kampanje za izbor predsjednika države stvarno nam izlazi na nos. Jedva čekam da sve prestane, da treći hrvatski predsjednik zasjedne na Pantovčak, preuzme ovlasti i počne se baviti onim što mu je Ustav dao u ruke. A mi, aktivni i potencijalni glasači – valjda ćemo se i mi, nakon što prestane naša glasačka obveza, primiti svojega posla.
No, kako se politička izborna kampanja zakuhala, tako je proradila strast. Čak je primila neke moje poznanike, drage ljude. Zanimljivo je sada to — koliko je strast uključena “u isključenje”: “Neću da mi...” “Taj” ili “Onaj”...! “Svijetli” ili “Tamni” (pedesetogodišnjak)...! U najmanju ruku, kao da postoji opasnost da će na čelo države doći sam Nečastivi, tj. sam Anđeo svjetla — Lucifer! A on bi, mislim, jednako mogao doći u liku “djed-mrazaste” “čovječje ribice”, baš kao i u liku “poskoka u našim njedrima”. Jer, ni građanska uglađenost jednog kandidata ni ruralna baština drugoga ničim unaprijed ne garantiraju predsjednikovu demokratičnost ili autoritarnost. Konačno, ni Ustav ni Demokracija nisu baš neka brana za Istinskog Demona. A da se Duce-Fürer-Poglavnik-Vožd po tko zna koji puta iznova rodi, već smo to naučili, najveću šansu za to prethodno pruža postojanje “ludoga naroda”. A mi se nismo ni upitali jesmo li ispunili dovoljnu količinu kriterija za takvu dijagnozu!
Svejedno, strastvena isključivost prema “onom drugom kandidatu” takva je kao da je riječ o liku koji je prethodno reinkarniran u Hitleru ili Miloševiću ili pak u mirnodopskim BABAROGAMA, La Penu i Heideru... A dotični predsjednički kandidat kojega je jedna novinarka stavila u takav kontekst — u neposrednim je izborima pobjeđivao u Zagrebu. Naravno, zanimljivo je da je baš sada on i zagrebački gubitnik. E sad, je li možda Zagreb baš ljevičarska utvrda u kojoj je demon prethodno bio dostatno zauzdan? Ili su pak mediji demonizirali kandidata? Ili se “zvijer otrgnula s lanca”, tj. otrgnula se političkoj kontroli? A ako je pak “politbiro” kontrolirao “zvijer”, ne snosi li onda i “politbiro” odgovornost za sve što se već dogodilo i za sve što će nam se tek dogoditi?!
Kako god bilo, sve to skupa naprosto je zagadilo politiku i sve što ima veze s njom. Je li dominantna politika trenutačno desna ili lijeva — svejedno je.
Ako nas pak politika smeta (slažem se, ova naša političko-medijska scena vrlo je iritantna), umjesto da vrištimo u cyber protiv..., pitam se, zašto je onda ne bismo izolirali, tj. uklonili iz naše privatnosti i našeg okruženja? Npr. u internetskom ili izravnom komuniciranju s prijateljima, bliskima i poznatima — nemojmo se njome baviti!
Ovdje ću iznijeti vlastita dva primjera kojim sam pokušao zaštiti svoj internetski integritet.
Prvi slučaj: do mojega e-sandučića došla je SPAM-poruka iz stožera jednoga od kandidata (iz prvoga kruga kampanje). Ja sam pak onda odlučio pronaći osobnu adresu dotičnoga kandidata na njegovu fakultetu i na “njegov” sam prostakluk isporučio nekoliko “grdih”, no ipak civilizirano izrečenih primjedbi. Istu sam poruku uzvratio s opcijom /reply to all/
U drugom slučaju, također s /reply to all/
U svakom slučaju, protiv prljave politike na internetu ne možemo se boriti prostaklukom ili isključivošću. Da bi naša internetska zajednička kupka imala i dalje smisla, pristojnost-civiliziranost u jezičnom ophođenju jest conditio sine qua non.
Drugim riječima, vjerujem da je moguće da sačuvamo naš cyber-prostor za kulturu, razmjenu ideja i prijateljstvo. No, za to je nužno da se ostavimo političkog drukanja ZA ili PROTIV!
E sad, ako smo uopće pronašli način za djelomično isključenje prljave politike iz naših života — treba tek vidjeti kako će politika pronaći način da se iznova bavi nama. A da će ga ona pronaći, o tome nemam nikakve dvojbe.
Komentari [0] | |
---|---|
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno. |