Natrag u garažu

Bogu fala, gotovo je – imamo Predsjednika. Sada: “natrag u garažu” i “svaki osel, na svoj posel”!
Je, kao što sam već prethodno rekao, doista je bilo mučno i ružno gledati vizualne političke negativne efekte tektonskog rascjepa na ljevici. Podsjećalo me sve to na negdašnje rasjede mojih liberala.
Nesporno je da je Bandićeva struja u SDP-u, apsolutni gubitnik, dakle, gubitnik ne samo predsjedničkih izbora. No, tako je to, nažalost: to već spada u baštinjeno iskustvo političkih podjela! Izgleda kao da sve stranke svoju katarzu moraju proživljavati kao rasap i gubitak perspektive.
Zato bi bilo dobro da SDP bude vrlo suzdržan u likovanju i jako obazriv prema vlastitim otpadnicima i disidentima. Konačno, njihovo iskustvo s frakcijskim borbama jest ono što smo baštinili (i što – kao povijesnu pouku – odmah možemo zaboraviti).
Sudbina Milana Bandića i njegovih raskolnika iz SDP-a podsjeća me na sudbinu Gotovčevih raskolnika iz HSLS-a. Proživio sam i osobno taj raskol; zbog iskazane sirove naturalnosti djeljenika – bol u želucu ostavila mi je nezaboravljeno sjećanje. Iz uvjerenja u ispravnost vlastita političkog izbora, ostao sam onomad u onom HSLS-u “s ključevima stranačkih odaja” (bez obzira na to što sam znao da se Budiši nije svidjela moja kritika, u Vijesniku, kolovoza 1994; no, i pored toga, ipak: nije me onemogućio da izradim prvi stranački bilten, u svibnju 1995). Međutim, veća simpatija uvijek mi je bila na strani osobe – Vlade Gotovca. Budući da me je Gotovac posebno impresionirao kako se i u takvom košmaru imalo može koncentrirati na neki razgovor o knjigama, obećao sam mu (tada, iza tribina, uz sumnjičavi Budišin pogled sa strane), da ću mu – bez obzira na politički ishod aktualnog sukoba i ravrstavanja nakon njega – svejedno pokloniti neka svoja izdanja. Kasnije, poklonio sam mu knjige Olivera Sacksa, Lorda Actona i Hayeka; mogu svjedočiti da se poklonima knjiga bio u stanju radovati kao malo dijete, a ni pitao me nije gdje sam se svrstao.
No, tko li je tada mogao obuzdati dalmatinsku “dišpetoznost” dvojice liberalnih lidera?! Bio je to “dišpet” koji je proizlazio ne toliko iz političkih sadržaja, nego više iz životne energije intelektualnih i karizmatskih osoba, bez obzira na to što se iz toga mogao očitati i njihov baštinjeni ruralni mentalitet.
Budišin kasniji gubitak na predsjedničkim izborima bio mi je konačan znak da se odmah trebam maknuti iz političkog okoliša gubitničke stranke, budući da je prethodno – pobjedom na izborima u siječnju 2000. g. – tj. svega koji dan prije toga – stranka već doživjela svoj zvjezdani trenutak koji će teško ponovno dosegnuti. Tom zvjezdanom trenutku stranke, vjerujem, i ja sam dao svoj obol; već ta činjenica uvjeravala me je da je moj osobni politički životni zadatak – dovršen, te bi moj daljnji stranački polu-život konačno mogao izgubiti svaki smisao. (Već prije, ovdje, na blogu, spomenuo sam kako držim da svom stranačkom djelovanju ne mogu pribrojiti nikakav posebno vrijedan doseg.)
Na kraju, svojom sam definitivnom pasivizacijom u HSLS-u ipak postigao neku smirenost te sam se, konačno, koncentrirao na dovršetak važnih Kruzakovih projekata.
Gotovčevi raskolnici, naravno, nisu imali nikakve šanse za samostalan opstanak, kao ni, kasnije, LIBRA Joze Radoša; a HSLS se pak mogao reintegrirati tek nakon konačnog Budišinog poraza na izborima 2003. i završetkom njegove političke karijere.
HSLS-ovo je iskustvo porazno: u raskolima su doista svi gubitnici. NEMA DOBITINIKA! Nažalost, ima mnogo vrijednih ljudi s dubinskim frustracijama zbog kraha političke vodilje (ili iluzije?!) koja im je svijetlila i koja ih je vodila u životu. Trebat će još dugo vremena da u Hrvatskoj ponovno zaživi liberalna ideja. Mislim da ona ipak ima svoje mjesto.
Usprkos krizi i svima koji su slavodobitno najavili kraj liberalnog svijeta, siguran sam (čvrsto vjerujem) da liberalizam nije mrtav: ni u svijetu, ni ovdje, lokalno. No, kod nas liberalizam još uvijek mora proći svoju gorku kupku i dugotrajan oporavak. Liberalizam je ovdje na liječenju od samoranjavanja u razdoblju 1997-2002. Razne afere i “lisice” – “planovi za eliminaciju HSLS-a” – nisu toliko narušile ideju liberalizma koliko je to onomad učinila sirovost-brutalnost suprotstavljenih liberalnih fanova.
Ukoliko ne akceptira tu pouku, i socijaldemokracija bi mogla imati sličnu sudbinu. Trenutačno, s pobjedom na predsjedničkim izborima, čini se ovaj čas da nju ne čeka traumatično razdoblje. Ivica Pančić je pak na javnoj dalekovidnici izveo svoj dance macabre & salto moratale. No, moje je uvjerenje da Bandić i njegov krug, premda su sada jako frustrirani, nisu prestali biti socijaldemokrati. Ovako outsiderski, čini mi se da bi ta grupacija na političkoj sceni možda i mogla opstati. Eventualno konkurentsko “potapanje podmornica” – na koju bi se njihovi protivnici iz SDP-a mogli dodatno odlučiti – upravo za SDP jest najopasnija autodestruktivna operacija.
Osim njega samoga, do sljedećih izbora Bandića nitko ne može eliminirati s mjesta gradonačelnika. Ako preživi autodestrukciju, njemu su ovi predsjednički izbori pouka da se ne smije ponašati kao politički šerif, nego i dalje treba izgarati služeći (gradu i građanima), nastojeći amortizirati kolateralne gubitke koji su u političkoj igri neminovni. A Zagrepčani bi to, možda – za tri i pol godine – mogli ponovno honorirati.
Jedan bolji SDP možda će bez sankcija moći jednom prihvatiti suradničku ruku svojih “mangupa” – otpadnika iz vlastitih redova. Zato bi već sada pametna kohabitacija na korist grada – u Zagrebu bila pravi melem na ovu količinu žuči koja se već razlila po Hrvatskoj.
Želim hrvatskim socijaldemokratima bolju sudbinu od one koja je sustigla hrvatske liberale (i gotovo sve druge stranačke opcije). Upravo promjena paradigme otpadnika bila bi signum temporis nastajanja nove, drukčije Hrvatske.
Konačno, stranačka scena obiluje vještim dnevnim kalkulantima. No, ljudi sa kapacitetom i strašću potrebni su da se pomaknemo od ambisa ništavila. Njih uvijek nedostaje! Stoga se ne treba radovati kada takvi pokleknu. Štoviše, dobro je upravo to da se u njihovu političkom okolišu ostvare uvjeti za netraumatičan nastavak života.