“Mislim, stvarno... ”

Evo primjera kako hrvatska javna televizija na tako rječit, “postmoderan” način kreira “metafizički limb” (= stakleno zvono = posteljica kulturne nedonoščadi) za aktualnu kulturu, a koju bi pak ona trebala prezentirati i promovirati. Gledam tako jednu od hrvatskih televizijskih razgovornih “kulturnjača” (tv-emisije iz područja tzv. kulturnog sektora) i ne mogu se nadiviti uzvišenosti realiziranog koncepta. Elem, evo kako se na www.hrt.hr opisuje sadržaj dotične tv-trabunice:
“U Drugom formatu istražujemo temu potpuno neprimjerenu oskudici razdoblja recesije, jer nas zanima zašto je luksuz na globalnoj svjetskoj tržnici izgubio sjaj te kako se razvijala njegova specifična vrsta, hrvatski socijalistički i tranzicijski luksuz. Gosti su modna dizajnerica Nataša Mihaljčišin iz studija I-gle i dr. Dražen Juračić, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.”
Doista, dragi potencijalni gledatelji, prije tv-gledanja takvog jednog intelektualnog “pogona društvene općenitosti” (da parafraziram tu slavnu sintagmu), doista je preporučljivo na mrežnim stranicama ili teletekstu i pročitati sam opis tv-trabunice.
Ma, možda bi dobro bilo da uz opis tv-trabunice postoji i neka oznaka sa zvjezdicom npr.:
* gledati samo u slučaju naglog buđenja neutažive želje za samokažnjavanjem!
Još bolje bi se tu našla kakva oznaka sa tri zvjezdice, npr.:
*** oprez, postoji opasnost da bacite televizor kroz prozor.

P.S.
Sad si tek osvještavam zašto je Jura Stublić skladao pjesmu u kojoj spominje defenestraciju radio-aparata. Ta jasno je da je upravo naša domovina taj toliko žuđeni okvir za pojavu baš tih i takvih kreativnih intelektualnih i umjetničkih težnji. Ah, što se može, kad je upravo takvim težnjama ona uvijek davala snažan poticaj i bila im plodno tlo... Dokaz za to opće je uvjerenje da po glavi stanovnika nemamo previše – pedagoga, defektologa, psihologa, socijalnih djelatnika, psihijatara, terapeuta, karitativaca, filozofa... Jedino znamo da ih je dostatno: demagoga, jezikoslovaca i (najnovije) arheologa...