Fašnički pogled
Znamo da je kriza u svijetu polučila mnoge nepodopštine globalnim i lokalnim poduzetnicima. Donekle, i običnim, malim ljudima – ponaosob onima koji žive u rasponu vlastitih prihoda, od 300 do 900 eura. No, ne treba se brinuti za njih. Život ih je nagradio velikom rezistencijom na razne nepodopštine. Uostalom, premda je takvih ljudi puno, život ih svakodnevno nanosi. Pa ih je sve više. Pa dok razmišljamo o jednima i uživljavamo se u njihove patnje (em-pathimo i tele-pathimo), krizni život već nam na naša vrata i na naše životne i tv-ekrane nanosi nove ljudske sudbine. Tako bismo se stalno mogli samo uživljavati i su-pathiti s mnogima. A ništa ne bismo mogli učiniti za sebe.
Stoga, treba pustiti druge. U krizi, najprije treba brinuti o sebi, o vlastitom preživljavanju! Jer, ni na Titaniku, tj. nakon njegove tragedije, one koji su preživjeli nisu pitali na čiji su račun preživjeli, tj. tko je morao ostati na brodu ili u mrzloj vodi – e da bi se dotični mogli popeti u čamac za spašavanje ili na spasonosnu splav ili pak na palubu spasonosne Car-pathiae ili Croatiae (iliti nekog takvog švercerskog broda). Dakle, nije bilo pitanja poput: “Jeste li, spašavajući sebe, usputno, činili nečasne radnje?”. Zato je baš čudno kada se ono danas tako učestalo postavlja. Mi koji živimo svoje krizne živote ovdje i sada, doista to ne možemo razumjeti. Ta, s pravom se k tomu čudimo – zašto nas stranci-došljaci ne razumiju...
Elem, opet smo na Car-pathiji ili Croatiji; jer, još smo živi!
* * *
Naša ekonomska pamet (po mnogo čemu ponosna na svoje mediokritetske kvalitete), opet je stavila glave na kup. Štoviše, bidni ljudi i stručnjaci – potaknuti su od naše divne i lipe Vlade, lipe (i bajkovite*) Premijerke, da smisle ekonomski recept – kako dam nam Lipa naša Kro[G]ejša izađe iz krize i recesije.
Pa su tako naši ekonomski stručnjaci i specijalisti, gospodarstveni moćnici ili siročići, zajedno prionuli na rješavanje “sfingine zagonetke”. Pa kažu oni (mudro, nego što): “Ne, nije lako! Štoviše, teško je!” Pa onda: “treba preferirati new deal: PeDeVe naspram ‘harača’, turizam, re-industrijalizaciju, izgradnju željezničkih pravaca (Zagreb-Rijeka [=Beograd-Bar]), izvoz, monetarno i porezno rasterećenje & opterećenje, aprecijaciju & deprecijaciju, deregulaciju, stegu & disciplinu...”, pa “gradeći Crnu Goru – gradimo Hrvatsku” (a može i obrnuto, tj.: gradimo Hrvatsku, gradeći Crnu Goru)... itd. itd. Vidimo, dakle, da su hrvatski ekonomisti i poduzetnici odavno preuzeli ekološki slogan: “Misli globalno, djeluj lokalno”! (A i ovo, također, može obrnuto!) Jest da, kao da su zaboravili Marxovo ime uz naputke koje izriču i na kojima su doktorirali, ali svi još školski dobro barataju Keynesovim imenom...
Baš ih je, ah, divno gledati, neki dan, kako ad hoc, u tijeku (samo da ne kažem: “za vrijeme tra[bun]janja”) samo jedne teve-trabunjice, izlažu toliko ljekovitih recepata! A najvažniji je svakako: “vratite nam malo optimizma u informativne emisije”.
No, kad se već svi trude dati neki poticaj za izlazak iz krize, moram konstatirati: jedino Kruzak ne može nigdje dobiti kakav poticaj. Ostaje mi dakle, da (se) hiberniram ili napustim Zemlju, sve od silne recesije i depresije.
No, prije toga, možda bi bilo dobro da i ja izložim barem jedan svoj antirecesijski prijedlog. Pa evo:
Novac u veličini vrijednosti samo DVA PELJEŠKA MOSTA [ili: 1 most (=Pelješac Gate) + 1 West Gate (=shoping centar, blizu Zaprešića)], treba uložiti u izvoz hrvatske umjetnosti i kulture!
Obrazloženje:
Dosadašnjom hrvatskom nebrigom za umjetnost i umjetnike, samo bi pokoji hrvatski umjetnik uspio u svijetu: tako su eto, sasvim slučajno, uspjeli tek: Meštrović, Augustinčić, Kristl, Džamonja ili Dimitrijević...
Ako se zna da na dudi Ministarstva kulture jedva preživljava blizu tisuću domovinski zaslužnih umjetnika, ah, kada bi ta umjetnička vojska dobila toliki poticaj, oni bi za dvije godine (sigurno, a možda i prije) kao Kinezi preplavili tržište umjetnina na bogatom Zapadu. Zamislite situaciju – kada bi svaki od tih tisuće hrvatskih umjetnika (zahvaljujući potpori svoje lijepe i matične Države ter [po]bočnih joj ministarstava) imao prihode na Zapadu kao što ih je imao Meštrović. Ma, kažem vam, mi Hrvati..., i Jadransko more u Beringov tjesnac – bili bismo u stanju premjestiti...
Dodatno obrazloženje:
Eto, npr. Povjerenstvo za izdavaštvo MZOS-a potrudilo se na sličan način: od dvije stotine hrvatskih lokalnih časopisa, pred tri godine bilo ih je tek 14 (7%) u svjetski relevantnim bazama. Sad ih je oko 70 (33%); ali, Povjerenstvo za izdavaštvo (PIzda) iz MZOS-a toliko je tajilo činjenicu da su otvorili put hrvatskoj znanosti u svijetu (jer urednici i redakcije spomenutih časopisa bez njih to nisu bile u stanju sami za sebe napraviti), tako da su usputno zaboravili javno reći da ti isti časopisi desetljećima preživljavaju na rubu egzistencije.
Je, al’ su se proračunati (=proračunski moćni) Hrvati prepali kako bi mogli zasjeniti svjetsko znanstveno izdavaštvo, pa su na vrijeme odlučili uništiti vlastitu znanstvenu bazu. Tako, premda su hrvatski znanstveni časopisi u samo jednoj godini postali uspješniji, tj. znanstveno vidljiviji za više od 100%, MZOS je proslijedio u proračun stavku za časopise dvostruko manju od lanjske. A takav identičan pristup prakticirali su već četiri-pet godina. Srećom, najavili smo sada novu eru za bolje hrvatsko sutra: Era (i Ero) – dostojan i konačno slobodan život – bez hrvatske znanosti!
Kao što vidite: Što više ih depriviraš, hrvatski znanstvenici sve su bolji! Bez obzira na stanje u svim institucijama hrvatskih sveučilišta. [S njima se događa kao što se događa s entropijom u svemiru: najprije imamo gorostasnu zvijezdu – crveno sunce pred gašenje i moguću katastrofalnu eksploziju (to je trenutačna faza zagrebačkog sveučilišta), a onda implodiranoga bijelog patuljka, ili čak, crnu rupu.]
Mislim da je to već i vrlo vrijedna znanstvena spoznaja (premda nije tako nova) – koju na Hrvate očito treba široko primjenjivati!
E sad, budući da je jedan uvaženi ekonomist rekao da nas ne mogu spasiti zdravo-razumska rješenja, ispričavam se ako je moje rješenje ipak, barem malo – zdravo-razumsko.
Dakle, budući da bi nas iz krize mogli izvesti cca 900 umjetnika, 70 znanstvenih časopisa i 100 hrvatskih znanstvenika, postavlja se pitanje: zašto se takav projekt permanentno opstruira?!
Na to pitanje postoje samo dva** moguća odgovora:
– Zato što ti umjetnici i znanstvenici ne vrijede ni po’ piš’iva boba.
– Zato što ti ekonomisti ne vrijede znanja koje se može steći u samo jednoj ljetnoj ekonomskoj školi.
– Zato što samoupravljanje nije zaživjelo. (Jer da jest, umjetnici i znanstvenici ne bi čekali da ih Država Hrvatska hrani na dudu: otišli bi vani, puno prije nego što bi osjetili potrebu da budu disidenti ili naprosto – “ništ-koristi”.)
Zato svim kulturno-(po)bočnim ministarstvima treba odati priznanje. Ono što nije uspjelo socijalizmu, uspjet će sada njima: sve te “ništ-koristi” proizvođače magle i mašte – doista treba potjerati da u znoju lica svoga novac zarađuju na pločnicima bjelosvjetskih metropola.
Na kraju, predlažem: hrvatsku Nobelovu nagradu za izlazak iz krize trebalo bi dodijeliti MINISTARSTVU KULTURE i drugim kulturno-[po]bočnim ministarstvima: oni će – bez ikakvih uloženih financijskih sredstava & običnim izgonom umjetnika i znanstvenika iz Hrvatske – zapravo ostvariti četverostruki*** cilj: 1. uštedjet će državi novac, 2. isprazniti sinekure, 3. izvesti znanstveno-umjetničku radnu snagu u bolji život i u Novi svijet, 4. obogatiti umjetničku i znanstvenu baštinu na Planetu, 5. izvesti Hrvatsku iz krize, 6. u Hrvatskoj će ostvariti Platonovu državu – u kojoj svatko radi svoj posao, te u kojoj vladaju spartanski Zakoni (= stega & disciplina), a pravo na glupost ima samo filozof (i njegov savjetnički tim) – svi ostali podliježu kaznenom progonu. S obzirom na to da smo u dvadesetom stoljeću, tj. do pred dvadesetak godina gradili “Kulu Skadarsku” u vidu Marxova & Engelsova filozofskog projekta “Dinosaurus-Države, tj. države koja izumire”, progresija od 2000 godina, iako unazad, prema Platonovu projektu Države koja provodi PRAVEDNOST – nesumnjiv je napredak! A svakako, važno je pri tome da je naša plovidba ostala na pravome kursu – bitno je da smo vođeni autentičnim filozofskim smjerovima, pa ne možemo pogriješiti!
Jedino će hrvatska umjetničko-znanstvena (kontra)klasa (=stališ?) od svoga rada (i bogatstva) živjeti, ne na boljem, nego na još uvijek – Trulom Zapadu.
I, nikako mi nije jasno zašto se ne vidi opće oduševljenje danim prijedlogom?! No, u odnosu na Platona ja svakako vidim dodatni napredak: na čelu naše filozofske države barem odavo nije FILOZOF, nego, donedavno – vic-maher, a odsada – kompozitor-glazbenik & PRAV(ed)NIK! A to je svakako još jedan važan, tj. dobar pokazatelj stanja stvari! Ne, nikako ne bi bilo dobro da o DOBRU i PRAVEDNOSTI na čelnim političkim mjestima ove tako filozofične zemlje budu neki drugi, osim, samorazumljivo, takvih koji su marno (od)studirali PRAVO na tako uglednom SVEUČILIŠTU U ZAGREBU. Dakle, hrvatski pravnici su jedini pravi, autentični intelektualni Hrvati (pravi sljednici onih iz Baške, Vinodola, Poljica…), tj. oni ljudi koji grade državu koja njeguje pravednost, ljudska prava i ljudsko dostojanstvo. A svi ostali jesu: za izvoz (ili humano preseljenje?!) – spremni!****
____________
* S navršenih pola stoljeća i još pola decenija, pisac ovih redaka doista se više ne ubraja u mlade ljude, a oduvijek su mu govorili da ga, nažalost, ne krasi suptilan, profinjen ukus.
** Uzmite u obzir da pisac ovih redaka u studijskom predmetu Logika (elementarna) nije imao odličnu ocjenu, a osnovnoškolski uspjeh iz algebre pokazuje se ovdje, također – izravno.
*** Ibidem.
**** Podsjećam ovdje na davno zaboravljeni vic:
U posjet njegovoj ekscelenciji, drugu Brežnjevu, pristigla Sofia Loren. On, sav razdragan, veli joj: “Draga Sofijička, što biste poželjeli da mi učinimo Vama u čast?” Nakon dugog razmišljanja, ona sva zdvojna, upitno se zagleda u nj, te konačno jedva procijedi: “Možda, da otvorite granice...?!” Na to njegova ekscelencija, drug Brežnjev, vragolasto zažmiri, pa svojim dubokim glasom, kao da progovaraju eoni, prozbori: “Sofijička, Sofijička, baš si prava ..., pa ti baš hoćeš da ostanemo sasvim sami!?”
Komentari [0] | |
---|---|
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno. |