Novčana potpora znanstvenom izdavaštvu u 2010. g.
— sa zajedljivim komentarom

Otkad apliciram na državne natječaje za potporu znanstvenom i kulturnom izdavaštvu, pored svih javnih zahtjeva za transparentnim javnim financiranjem svih subjekata iz državnog proračuna, MINISTASTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I SPORTA nikada nije javno prikazalo podatke. Drugo ministarstvo, tj. MINISTARSTVO KULTURE, pak, nikada nije htjelo pokazati koje je projekte odbilo sufinancirati. (Da je to učinilo puno toga sakrivenoga postalo bi jasno vidljivo!) Stoga, vjerujem, dokle god te podatke državne institucije ne počnu prikazivati neće se moći govoriti o transparentnosti trošenja javnog novca, te stoga možemo dodatno osvijestiti zašto za nas još nema mjesta u EUROPSKOJ UNIJI.

Budući dakle, da državne institucije (u mandatu ove vlasti) to ne žele učiniti, još jedino što je meni moguće jest — da prikažem sve ono što je KRUZAK dobio u formi potpore iz državnog proračuna. Stoga ovdje iznosim te podatke za 2010. g., dopuštajući sebi i da te podatke komentiram. Očekujem da to može biti signal i svim proračunskim korisnicima da učine isto.

Ad potpora izdavanju časopisâ:
Naš časopis, tj. CROATIAN JOURNAL OF PHILOSOPHY dobio je 1. prosinca novčanu potporu od MZOS-a (Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta), u iznosu od 33.423,00 kn, a 20. prosinca još jednu sumu u iznosu od 1.022,00 kn. Naknadna napomena 1: Ovoj sumi treba još pribrojiti isplatu od 4.938,00 kn koja je pristigla 30. prosinca.

Ovoj sumi potpore treba pribrojati i potporu od MK (Ministarstva kulture), u iznosu od 16.000,00 kn – isplaćenu koncem ožujka ove godine. U ovom drugom slučaju, riječ je o isplati od 80% predviđene sume, budući da je još 20% (tj. 4.000,00 kn) iz proračuna MK predviđeno isplatiti nakon izvršenja ovogodišnjeg programa časopisa, tj. nakon što objavimo sva tri ovogodišnja sveska časopisa. Naknadna napomena 2: Nažalost, tih 20% nećemo dobiti budući da nam MK, zbog neprikazivanja troškova u PRIVREMENOM izvješću o realizaciji programa, zauvijek odbija isplatiti tu sumu.

Ukupna potpora za časopis iz državnoga proračuna (MZOS+MK) u 2010. g. iznosi, dakle, 55.383,00 kn.
 
Naš komentar:
Časopis od MZOS-a u 2010. godini dobiva potporu prvi puta tek 1. prosinca! Takav se presedan u prethodnim godinama nikada nije dogodio, tj. nije se još dogodilo da časopis gotovo do kraja godine od MZOS-a ne dobije potporu, potporu uz pomoć koje uopće i može kroz godinu funkcionirati.
______________________________________

Ad potpora izdavanju znanstvenih knjiga
Budući da potpore MZOS-a za objavljivanje znanstvenih knjiga za 2008. i 2009. g. u tim godinama nisu bile dodijeljene, one su izdavačkim projektima dodijeljene tek u lipnju i srpnju 2010., odnosno KruZaku, kako slijedi:
za 2008.
1) Kovač-Žarnić: Logička pitanja i postupci – 10.600,00 kn
2) Lukrecije: O prirodi/De rerum natura – 9.900,00 kn
za 2009.
1) G.E. Moore: Principia ethica – 4.297,00 kn
2) Smokrović-Miščević (ur.): Praktično zaključivanje... – 4.464,00 kn
3) M. Matulović: Filozofija ljudskih prava – 6.976,00 kn
Za 2010. godinu MZOS nije bio raspisao natječaj. Natječaj raspisan od 8. studenog do 20. prosinca raspisan je zapravo za 2011. g.

Naš komentar:
U društvu u kojemu se znanstvene knjige gotovo i ne čitaju, pa jedva da se još kupuju/prodaju, samo tisak ovih pet knjiga u maksimalnoj nakladi od 400 primjeraka (tj. u količini koju jedva da ima smisla tiskati tradicionalnim načinom tiskanja) košta bitno više od dodijeljene potpore. O svim drugim izdavačkim troškovima ne treba trošiti riječi. Reklo bi se, dakle, da dotična dva Ministarstva, tj. Država, uopće i ne podupire/u izdavače i njihove projekte (tj. od njih kreirane ter realizirane znanstvene i kulturne činjenice), već prvenstveno lokalnu tiskarsku industriju. Činjenica je da je riječ o knjigama kojima potpora godinama kasni u odnosu na godinu aplikacije na natječaj, i tako to, uz radikalno snižavanje potpore baš svake godine, ide već barem pet godina. Treba, k tomu, uzeti u obzir da je prvotna odluka Povjerenstva za izdavaštvo u MZOS-u vjerojatno bila drukčija, tj. višestruko povoljnija za dotične izdavačke projekte, a da su naknadni “nedostatak financijskih sredstava” kao i križaljka o podobnosti izdavača učinili svoje. To mogu ustvrditi i u svjetlu saznanja da još uvijek (ili oduvijek?!) ima izdavača koji su itekako “jednakiji od drugih”, a čije potpore ni najmanje nisu reducirane.

U svakom slučaju, očito je da je politička kasta odlučila iskušati sofisticirane metode destruiranja znanosti i kulturnih vrijednosti. Jer, ako ne moramo imati ni (domaću) industrijsku ni poljoprivrednu proizvodnju ni trgovinu, a uskoro ni valutu, ni carinu, ni obranu, zašto bi pak još uopće trebalo brinuti o (domaćoj) znanosti i kulturi? Ah, a još pred dvadesetak godina u ušima su nam svakodnevno zvonile radićevske riječi: “hrvatska puška o hrvatskom ramenu, hrvatska lisnica u hrvatskome džepu”, baš kao i “tisućljetnost hrvatske kulture” koja je osigurala naš opstanak u “barbarskom” okruženju…

Pitam se samo: što li će još uopće raditi ovaj sada “bezbrižni”, tj. “dokoni i zbrinuti narod”, tj. njegova ovodobna politička transformacija (tj. ovo [još-ne]europsko građansko pod-društvo) u svojim “vjekovnim, antemuralnim, regionalnim granicama”, tj. najvažnije: kako li će još ostvarivati smisao vlastitoga postojanja?!

No, o tome bismo mogli govoriti tek kad bismo u vlastitom okruženju imali svekoliku jednakopravnost i transparentnost. Jer, ulasku u EU težimo prvenstveno stoga što ovdje u našem dvorištu nema jednakopravnosti i transparentnosti, a nadajući se da će s euro-kriterijima one biti uvedene. (Jer: ako nema jednakopravnosti, onda i ne smije biti transparentnosti; netransparentnost je, stoga, izravan pokazatelj neravnopravnosti.)

No, dokle god su naši vajni znanstvenici pred političarima snishodljivo pristojni, ne treba od njih očekivati da će značajno utjecati na sudbinu znanosti i društva. Zato, pravo im budi! Jer, oni itekako shvaćaju da šutnjom o netransparentnosti, a sve zbog mrvica koje su im sa stola bačene (ili su ih psećom tehnikom iznudili), izravno u pojedinačne gubice, zapravo dugoročno odgađaju promjenu položaja znanosti i obrazovanja u proračunu, dakle, i u vrjednosnome društvenom rangu.

Ostvarenje transparentnosti i jednakopravnosti za nas je dakle, nažalost, u domeni utopijskih snova!