Godine koje su pojele novine - I

Hrvatskom već dugo kruže različiti 'bauci' – tj. mistifikacije. [Ispričavam se čitateljima što parafraziram slavnu rečenicu još slavnijeg autora]. Najnoviji takav 'bauk' jest konstatacija da Hrvati 'ne čitaju' i ne kupuju knjige – jer su, vele, 'knjige skupe'.
Stoga su se sada našli najnoviji 'spasitelji' pismenosti i tisućljetne kulture – koji na kulturno tržište donose revolucionaran kulturni projekt: uz novine – reprintiranu, tj. jeftinu i masovnu prodaju na kioscima najznačajnijih djela prethodno već na hrvatski prevedene beletristike.
Iza tog bauka prikrila se zapravo želja i ambicija nekih novinskih izdavača da budu više nego to što već jesu [naime, oni doista uglavnom jesu zagađivači javnog prostora žutim tiskotinama], te da postanu i činitelj podizanja vrlo niske čitalačke kulture širokih narodnih, seljačkih i radničkih, ne[do]školovanih masa.
Tako, kao da je u dosluhu sa spomenutima, i iz najmjerodavnijih usta državnog službenika sada čujemo: hrvatski tradicionalni izdavači i knjižari krivi su sami sebi, jer se nisu u stanju prilagoditi novim okolnostima na tržištu.
S obzirom na tu izjavu analizirat ću ovdje sasvim prosječnu strukturu cijena proizvodnje knjiga. Problem ovdje želim postaviti sasvim načelno. Naravno, ne mogu ovdje referirati na temelju kojih izvora izvodim svoj zaključak o 'skupoći' knjiga na hrvatskom 'tržištu'.
Pogledajmo dakle kakve su cijene knjiga na svjetskom tržištu u usporedbi s našim. Ako pogledate na najpoznatijoj internet-knjižari, na 'Amazonu', vidjet ćete da knjige imaju neku uobičajenu cijenu i neke uobičajene troškove. Npr. samorazumljivo je da ćete za tako naručenu knjigu platiti najmanje 8 dolara za poštarinu. Tako npr., cijene suvremenih filozofskih knjiga (a riječ je baš o onim knjigama koje ja objavljujem u svojoj izdavačkoj kući) kreću se od 15-20 dolara za kraće knjige i starija izdanja (100-150 str.), pa do 30-40 dolara za opsežnije knjige (300-400 str.), da bi se cijene kretale i u rasponu od 50 do 100 dolara (čak i više od toga) za prva i tvrdo-ukoričena izdanja. Naravno, naklade tih filozofskih knjiga barem su 10, pa čak i više od 500 puta veće od naklada kakve imam u mojoj izdavačkoj kući. Važno je ovdje istaknuti da za druge vrste knjiga komparacija daje sasvim analogne odnose.
Takve naklade omogućavaju na taj način svjetskim nakladnicima da imaju pristojne prihode, redovitu produkciju, ujednačen broj zaposlenih, omogućuje im čak investiranje u nekretnine, tehnologiju i, što je svakako jako važno, neovisnost i samostalnost – bez potrebe upletanja države i državnih potpora ili pak sponzora, donatora, filantropa, mecena... Da bismo osvijestili našu javnost: izuzetna je to blagodat velikih jezika i dostatno velikih nacionalnih ili višenacionalnih država. Dakle, hrvatski izdavači ne djeluju obasjani “zvijezdom sreće”.
S druge strane, da je dosad postojala iole respektabilnija prodaja knjiga u Hrvatskoj (što nije), moglo bi se očekivati da će se najmanja naklada od 1000 primjeraka moći prodati u nekom razumnom razdoblju, npr. za jednu godinu (što je sada rijetko kome nemoguće). To bi značilo da je od jednog naslova primjerak kojega kupca košta recimo 120,00 kn (= 15 Eura) izdavač prihodovao cca 60% od te cijene (=72000,00 kn). [Kao što je poznato, knjižarski komisijski rabati iznose 30-35%, distributerski 55-65%, a čak i knjižnice od izdavača očekuju rabat – a sve to uz zanemarivu kupnju! Uobičajene su pak kod nas naklade od 500 primjeraka, rijetke preko 1000, a samo na prste jedne ruke mogu se nabrojati naslovi koji su u posljednjih pet godina prodani u nakladi većoj od 10000 primjeraka]. S druge strane, jednostavna računica pokazuje da autorska prava, prijevod, korektura, lektura, redaktura, pogovor, prijelom, dizajn, fotoliti, tisak knjige, poštanski troškovi i minimalne mjesečne plaće nužnih uposlenika u izdavačkoj kući nerijetko premašuju spomenutu cifru. To znači: da bi neki sasvim mali hrvatski izdavač jedva preživio na 'tržištu', mora biti u stanju prodati godišnje ukupno više od 12000 primjeraka knjiga po cijeni od 120 kn.
Kako je to moguće ostvariti? Naizgled jednostavno: treba samo mjesečno proizvesti barem jednu knjigu i mjesečno prodati (i naplatiti!) barem 1200 primjeraka knjige.
Tko to može? Mogu, nažalost, jedino svi oni koji mogu puno, puno više od toga, tj. oni koji su ovladali sustavom distribucije ili koji koriste njezinu blagodat – a to su zasad jedino novinski izdavači, jer imaju jednostavnu kalkulaciju velikim brojkama koja pokazuje iste omjere troškova i cijena kao i kod srednjih i malih izdavača, a sve samo zato što gospodare kioscima od kojih mogu uzeti sav inkasirani novac i koje u potpunosti kontroliraju – dok je potencijalna konkurencija u sudjelovanju u tržišnoj utakmici na kioscima u potpunosti onemogućena.
Njima dakle nitko ne može konkurirati, a oni doista i jesu tradicionalnim izdavačima –nelojalna konkurencija.
[Tekst obavljen pod naslovom: HRVATSKI IZDAVAČI NISU OBASJANI “ZVIJEZDOM SREĆE”, Vjesnik, 19. 11. 2004., str 12]