Kruno Zakarija, 28.01.2014, 00:01

Nema više smisla


Sad vidim da sam zadnji tekst ovdje objavio pred više od godinu dana. Valjda je to zato što sam se prešaltao na sveprisutno KnjigoLičje (KL=FB). Možda je to zato što je moje zalaganje za knjigu izgubilo naboj. Možda i zato što se nema smisla boriti za unaprijed izgubljene bitke.
U svakom slučaju, i Kruzak se ove godine pokušava napeti da preživi. Šanse baš i nisu bog zna što. Ali tako je sa svime. Neki već pričaju o bankrotu države. Premda, ni tada u društvu ne propada baš sve...
Prisjećam se ovaj čas nekog japanskog SF-filma (čijega se naslova ipak ne sjećam) s kraja pedesetih prošloga stoljeća:
na početku filma inteligentni robot prognozira da se iz misije na nepoznatome planetu neće vratiti – samo on. Na kraju filma, dok nosi jednog lakše ozlijeđenog astronauta, u dramatično opasnoj situaciji, počinju mu otkazivati sustavi, počinje umirati..., stoga u trenutku donosi odluku da se mora riješiti tereta...
Čini se da država u smrtnome hropcu jako sliči na toga robota. Dok iz bankrota nastoji prijeći na sigurno – gazeći pritom i u tekuću lavu – u ovome trenutku nastoji sa sebe zbaciti sve ono zbog čega država inače postoji.
Imunološki je zavod npr. nešto što država ne bi smjela baciti u blato. Intelektualna je knjižna produkcija također – to NEŠTO. (Nacionalna knjižna produkcija nemjerljivo je važnija od nabujalog karcinoma nacionalnih sveučilišta koja su ne više od lokalnoga značenja. U međuvremenu, potonulo je čak i Zagrebačko karcinom-Sveučilište.)
Za usporedbu, lako je provjeriti koliko se znanstvenih časopisa i drugih izdavačkih projekata godišnje može objaviti za samo jednu godišnju plaću docenta.
Nažalost, kad sustav umire – NEŠTO mu je isto što i NIŠTA. Jer, sustav nije isto što i čovjek:
...
I prostro se je izda'nuvši tako
Cijelog ljudstva oboreni lik,
A blijedim noktom, zadnje što je mako:
Napisao je u led – upitnik!

Praminja snijeg i pokriva žurno
Taj zadnji znak, što čovjek ga je piso
Ko svjedočanstvo očito i burno,
Na zemlji da je bio i bitiso!
Praminja snijeg, sipa inje gusto,
I silne grude naokolo baca
I krije znak pod noktima mrtvaca,
Sve više nada nj brdo valja pusto:
Spomenik svijetu, što ga više nema,
Do neba gruda ledena, golema!
A pod njom spava kao luda sanja
Sve, što je bilo, da isprazno prođe
Bez glasna traga, dokle opet dođe
Nov kaos mutni do - drugog izdanja!
                                 (Posljednji Adam, S.S.K.)


Komentari [0]
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno.