Izdvajamo

Maja Hudoletnjak Grgić (1964–2010) bila je znanstvena suradnica na Institutu za filozofiju u Zagrebu. Autorica je, između ostaloga, knjiga Znanje i mijena: Parmenidova dva nauka (1996) i Medicina i metoda: hipokratski spis O staroj medicini (2007). Uredila je nekoliko zbornika, uključujući Vrijednosti, djelovanje i znanje (2009) te (s P. Gregorićem i F. Grgićem) Helenistička filozofija: epikurovci, stoici, skeptici (2005). Autorica je prijevoda prvih šest knjiga Euklidovih Elemenata (1999), kao i nekoliko prijevoda knjiga s engleskoga jezika.

“Ova je knjiga posvećena jednom od najkraćih tekstova u duhovnoj povijesti Zapada, sačuvanim fragmentima Parmenidova spjeva u heksametrima, temeljnom ishodištu europskoga mišljenja i zapadne filozofije. O tom je ‘predsokratovskom’ tekstu napisano veoma mnogo rasprava i monografija, jer nitko nakon Parmenida nije ga uspio misaono mimoići a da se s njime ne raspravi, štoviše, svatko tko je sam pokušao istinski misliti morao se prema njemu jasno i decidirano odrediti.
Istraživanje poduzeto u ovoj knjizi prvi je monografski pristup ovoj temi u nas, i s obzirom također na filološku potkrepu filozofske interpretacije toga fundamentalnog teksta, tvori vrijedan prilog suvremenoj filozofskoj diskusiji.” (Danilo Pejović)

Spis O staroj medicini, jedna od rasprava koje su nam sačuvane pod Hipokratovim imenom, danas se smatra jednim od najvažnijih djela rane grčke misli. Mnogo više od bilo kojega drugog hipokratskog spisa to je djelo posvećeno metodološkim i epistemološkim problemima te stoga nije zanimljivo samo sa stajališta povijesti medicine, nego je od iznimne važnosti za istraživače antičke znanosti i filozofije. Ova knjiga donosi podrobnu interpretaciju toga djela: u njoj se prikazuju problemi o kojima autor raspravlja, analizira se u njemu izneseni argument te se nastoji pokazati da se u njegovu središtu nalazi pojam metode. Knjiga sadrži i prijevod spisa O staroj medicini.

“Euklidovi su Elementi kapitalno djelo svjetske znanosti i kulture. To je djelo po broju izdanja i prijevoda na drugom mjestu među svim djelima u ljudskoj povijesti, odmah iza Biblije. Nema gotovo ni jednog kulturnog jezika na koji to djelo nije prevedeno. Štoviše, moglo bi se reći da se jezik može zvati kulturnim ako su na njega prevedeni Euklidovi Elementi.
Euklidovi su Elementi i jedno od najkontroverznijih djela u povijesti znanosti. Upravo kritikom sadržaja Elemenata razvijala se povijest strogo logičkog zasnivanja matematike i bilo koje aksiomatske teorije. Dva osnovna problema koje su Elementi inicirali, problem paralela i problem potpunosti aksiomatike euklidske geometrije, riješeni su tek početkom odnosno krajem 19. stoljeća nakon bezuspješnih pokušaja gotovo svih najvećih matematičara kroz više od dvije tisuće godina.” (Vladimir Volenec)
“Euklidovi su Elementi skup knjiga od povijesnog i kulturnog značaja, ne samo za matematiku nego i za cjelokupno ljudsko znanje, jedan od najviših vrhunaca u povijesti znanosti i dugogodišnji uzor, fantastično postignuće jednog doba, jedne škole, jedne civilizacije, jednog svjetonazora, postignuće koje je ostavilo svoj duboki trag do današnjih dana, bitno utječući i određujući budućnost matematike, ali i drugih znanosti. Za svaki je kulturni narod od važnosti da posjeduje prijevod Euklidovih Elemenata na svome jeziku, kao iskaz vlastite kulturne razine, ali i nužne potrebe upoznavanja s Euklidovom riječi najšire znanstvenočitalačke publike.
Prevoditeljica Maja Hudoletnjak Grgić prihvatila se izazovnog, teškog i značajnog zadatka prevođenja Euklidovih Elemenata i do sada je prevela prvih šest knjiga, koje se uobičajeno tiskaju kao cjelina. Svoj je posao izvrsno obavila, stvarajući jasan i čitljiv prijevod vjeran duhu hrvatskog jezika i grčkog izvornika.” (Mirko Polonijo)

Helenističkim razdobljem antičke filozofije dominirale su tri škole: epikurovska, stoička i skeptička. Iako su u tom razdoblju djelovali i nastavljači Platonove misli te Aristotelovi nasljednici, oni se nisu posebno isticali uključivanjem u filozofske rasprave koje su obilježile helenističko razdoblje. Spomenute tri škole, naprotiv, crpile su filozofijsku životnost iz tih rasprava, što je pridonijelo njihovom dugom vijeku. Utjecaj tih škola na antičku, pa i kasniju kulturu i društvo bio je golem, a one su odigrale važnu ulogu i u formiranju novovjekovne filozofije.
Ova zbirka pruža pregledan uvid u osnovne pravce i probleme helenističke filozofije. Jednu skupinu čine tekstovi uvodnog karaktera: osim općeg pregleda helenističkih filozofskih škola i stavova, tekstovi iz te skupine čitatelje upoznaju s osnovnim postavkama epikurovske fizike, psihologije i etike, te stoičke logike, fizike, psihologije i etike. Ostali tekstovi naprednijeg su karaktera i raspravljaju o nekim specifičnim temama, kao što su epikurovska teorija percepcije i filozofija jezika, te stoička epistemologija, metafizika i problemi determinizma. Tri teksta posvećena antičkom skepticizmu bave se značajkama akademijskog skepticizma te opsegom i implikacijama suzdržavanja od suda u pironizmu.
Pregled sadržaja: J. Brunschwig i D. Sedley: Helenistička filozofija, G. Striker: Epikur o istinitosti čulnih utisaka, J. Brunschwig: Epikur i problem privatnog jezika, D. Sedley: Epikurovska fizika, J. Annas: Epikurovska psihologija, M. Erler i M. Schofield: Epikurovska etika, M. Frede: Stoici i skeptici o jasnim i razgovijetnim utiscima, A. A. Long: Jezik i misao u stoicizmu, S. Bobzien: Stoička logika, R. B. Todd: Monizam i imanencija: temelji stoičke filozofije, A. A. Long: Duša i tijelo u stoicizmu, D. Frede: Stoički determinizam, B. Inwood i P. Donini: Stoička etika, G. Striker: Skeptičke strategije, M. Frede: Skeptikova vjerovanja, M. Burnyeat: Može li skeptik živjeti svoj skepticizam?

“Osnove aritmetike su Fregeovo najznačajnije djelo. Ono, u Kantovoj tradiciji, rješava problem apriorne analitičnosti aritmetičkih sudova. No rješavajući taj problem ono ujedno postaje polaznom točkom čitavog analitičkog pokreta. Pod njegovim je utjecajem i Husserl odbacio psihologizam svoje Philosophie der Arithmetik, što je jedan od važnih momenata u izgradnji fenomenološkog pokreta.” (Zvonimir Šikić)
“Ponuđeni prijevod ispunja veliku prazninu budući da je Frege iznenađujuće malo prevođen na hrvatski – usprkos iznimnoj važnosti Fregeovih djela. Prijevod će omogućiti da se već u okviru sveučilišne nastave može proučavati veliki prijelom u matematici i logici u drugoj polovici prošloga stoljeća, bez kojega su nerazumljive suvremena matematika i logika.” (Srećko Kovač)

“U jednom njemačkom znanstvenom časopisu pojavio se 1931. razmjerno kratak članak odbojna naslova ‘Über formal unentscheidbare Sätze der Principia Mathematica und verwandter Systeme I’ (‘O formalno neodlučivim stavcima Principia Mathematica i srodnih sustava I’). Njegov je autor bio Kurt Gödel, tada mladi dvadesetpetogodišnji matematičar na Sveučilištu u Beču, a od 1938. stalni član Instituta za napredni studij na Princetonu. Taj članak predstavlja prekretnicu u povijesti logike i matematike. Kada je Sveučilište Harvard dodijelilo 1952. Gödelu počasni doktorat, u javnoj se pohvali taj rad opisuje kao jedan od najznačajnijih koraka u logici u moderno doba. […]
Cilj je ove rasprave da bit Gödelovih pronalazaka i opći karakter njegova dokaza učini pristupačnim nestručnjaku.”
(Iz Uvoda)
Drugi dio ove knjige donosi prijevod spomenutog Gödelova članka.

Ova je knjiga posvećena jednom od središnjih sporova u suvremenoj političkoj filozofiji, sporu između liberalizma i komunitarizma. Napisana je u dijaloškom obliku: Anne, zagovornica komunitarizma, i Philip, njezin liberalni kritičar, u jednom pariškom kafiću raspravljaju o najvažnijim vidovima tog spora. U svojoj obrani komunitarizma Anne naglašava našu vezanost uz razne oblike zajednica te kritizira individualističko shvaćanje osobe. Uz to, ona nastoji pružiti sustavniji prikaz komunitarističke pozicije iz kojeg se mogu izvesti određene političke mjere.

O prirodi, heksametarski spjev rimskog epikurejca Tita Lukrecija Kara (umro 50. pr. Kr.), jedan je od najvažnijih izvora za poznavanje epikurejske filozofije. U njegovih šest knjiga podrobno se prikazuju središnje tvrdnje epikurejske fizike, psihologije, epistemologije i kozmologije. Cijenjen kako zbog svojega pjesničkog umijeća tako i zbog razrađenih filozofskih argumenata, Lukrecije je najzaslužniji za širenje i dugotrajan utjecaj epikurejske tradicije.
David Sedley profesor je antičke filozofije na Sveučilištu Cambridge. Objavio je, između ostaloga, knjige The Hellenistic Philosophers (ur. s A. A. Longom, 1987), Lucretius and the Transformation of Greek Wisdom (1998), Plato’s Cratylus (2003), The Midwife of Platonism: Text and Subtext in Plato’s Theaetetus (2004) i Creationism and its Critics in Antiquity (2007).