Kruno Zakarija, 28.05.2008, 14:05

ZANA kao omen


Poput Cesarićeva oblaka: pojavila se iznenada – ZANA (“Zajednica nakladnika” – valjda).
Program bijaše vrlo jednostavan: “ozakonit ćemo fotokopiranje knjiga: tko hoće fotokopirati, može – ako plati”!
Jednoga jutra, u sezoni kiselih krastavaca, 2007, osvanula je ZANA na cijeloj stranici u Vjesniku. “Jaki argument” u ruci nježne gospođe Vučković bijaše ugovor s HOK-om (Hrvatska obrtnička komora), te zamamno izrečena nada da će hrvatski izdavači konačno moći nešto jesti, pa možda čak i “kruha bez motike”!
No, nekad najvažniji politički dnevnik u Hrvatskoj (i šire), Vjesnik, danas su novine koje se svojim javnim i utjecajnim dosegom mogu uspoređivati s političkim i kulturnim dosegom kvazikulturnjačkih novina. Naravno, možemo živjeti u uvjerenju da naklada do 5.000 primjeraka nema remitendu i da, k tomu, hrvatski intelektualni sloj iznosi više od jedan postotak hrvatskog stanovništva. (Ali, ako su “dvije marice” nekada bile signum temporis za mogućnost eliminacije hrvatskih intelektualaca, je li onda moguće da ih danas može zamijeniti samo jedan odjeljak u nekom prodajnom centru ili pak tek mali studio u polusatnoj, polumjesečnoj TV-poluemisiji.) Elem, kao što ne samo moje iskustvo pokazuje: ni u takvim tiskanim medijima nije vjerojatno da ćete dobiti mogućnost za javnu reakciju, a elektronske medije potpuno zaboravite.
Priznajem, nisam znao koliko je opasnost velika, a nisam ni znao locirati otkuda vjetar puše.
Stoga, kada se jedan od subjekata ZANA-e pojavio i u televizijskog emisiji HTV-a “Dobro jutro” – priznajem, dakle – učinilo mi se da opasnost za izdavaštvo odnekud ponovno, zastrašujuće prijeti. Jer, na koncu, nisu li upravo jaki mediji (= Jutarnji + Večernji + HTV) u potpunosti dokrajčili knjigu, probušili je baš kao staru kantu (s pišljivih 29 kn), tj. ne čini li se da je upravo oni definitivno poslaše u povijesnu ropotarnicu?! Pa sada i jedan medijski patuljak može protresti svoje mišiće nad izdavačima-žoharima, ružnim kukcima, poznatima iz “neke novele”. Naravno, najtužnije što se moglo smisliti jest da se izdavačima podmetne njihova “vlastita” institucija koja će ih, možda, u općoj tuzi – barem malo usrećiti. Pa tako umjesto žohara postanu “cvrčci”.
Priča što se iz elektronskih poruka (koje slijede nakon članka o ZANA-i u Vjesniku iz pera Barbare Matejčić,
[vidjeti tekst na C:\Documents and Settings\Administrator\My Documents\HTML\ZANANet_hr.htm]) može iščitati tek je dokaz da se, eto, može ponekad još pojaviti netko kome se umjesto vjetrenjača i vjetrokaza pričinja da je naišla još jedna u nizu zmajolikih beštija što su već poharale okolni svijet.
______________

––- Original Message ––-
From: KruZak
To: Barbara Matejčić
Sent: Wednesday, August 22, 2007 1:24 PM
Subject: Počinje naplata a.p. nakladnicima: Studenti neće više intelektualno potkradati profesore

Poštovana Barbara,
Malo sam začuđen tekstom koji ste objavili i kojim ste propagirali udrugu ZANA, premda ne i opremom članka (itekako sam svjestan da ono što piše u nadnaslovu, naslovu, leadu i ostaloj opremi članka – nema nikakve veze s Vama).
Čudno je naime kako se, iz općeg nereda u koji je izdavaštvo bačeno i odavno je na koljenima, uspiju ipak izdignuti jedino ljudi i imena koji – jer naprosto nisu iz ceha – nemaju nikakva značenja ni kredibiliteta u struci/cehu, a kojoj/kojemu bi ipak htjeli diktirati pravila. Nije mi također jasno zašto tome – i takvima – pogoduju čak i novinari koji drže do sebe.
Vjerujem ipak da ste svojedobno čitali moj tekst na temu fotokopiranja (u Temi). Čini mi se, dakle, kao da ste sve što tamo piše – naprosto smetnuli s uma. No, kad ste već dali publicitet ZANA i gospođi Sanji Vučković, onda u nekim sljedećim napisima ipak stavite ZANA na mjesto koje joj pripada. Meni je naročito važno da se ospore argumenti na koje se ona poziva.
Dakle, ZANA zapravo hoće legalizirati fotokopiranje knjiga. Ja mislim da je legalizacija fotokopiranja knjiga suprotna svakom izdavačkom, kulturnom, političkom i državnom rezonu. Dakle, legalizacija je suprotna interesima objavljivanja novih kvalitetnih knjiga. Stoga se fotokopiranje autorskih djela nikako ne bi smjelo prešućivati, a kamoli dopustiti, propagirati ili poticati. Prešućivanje je već legalizacija, a legalizacija fotokopiranja odavno ubija i onemogućuje nastanak i ustaljivanje kvalitetnih malih usko specijaliziranih izdavača. Naime, ima li uopće smisla prevoditi, priređivati i tiskati ikakvu novu sveučilišnu i znanstvenu knjigu u nakladi 400 ili 500 primjeraka (minimum za opstanak i elementarno funkcioniranje izdavača i tiskare) ako će fakultetske i druge kopirnice smjeti fotokopirati? Pa, k vragu, znaju da ne smiju – ali to svejedno čine!!!
ZANA je ad hoc invencija jednog čovjeka ili skupine ljudi (najvjerojatnije manje od 5) koji nikakve veze s izdavaštvom nemaju. Da su se sada i neki izdavači učlanili u ZANA – ako je to uopće istina – govori više o dotičnim izdavačima, ali i o stanju (tj. nepostojanju) izdavačkog ceha – koji bi unutarnjom snagom vlastitih interesa i argumenata kad-tad morali izgraditi vlastiti kodeks. Nažalost, ni tu nemam iluzija...
Kao poreznog obveznika i vlasnika trgovačkog društva, više me zbunjuje deal HOK (Hrvatska obrtnička komora) i ZANA o kojemu ste u članku izvijestili...
Dakle, ako želite od mene opširniju novinsku intervenciju – stojim vam na raspolaganju. Ipak, uzdam se u Vas!
Lijep pozdrav,
Kruno Zakarija
KruZak

––-Original Message––-
From: Barbara Matejčić [mailto:bmatejci@ffzg.hr]
Sent: Thursday, August 23, 2007 4:26 PM
To: KruZak
Subject: Re: Počinje naplata a.p. nakladnicima: Studenti neće više intelektualno potkradati profesore
Poštovani g. Zakarija,
Drago mi je da ste se javili. Tekst sam napisala zato što je činjenica da se ta udruga oformila i da je potpisala ugovor s Hrvatskom obrtničkom komorom. Mislim da mi je dužnost o tome izvijestiti. U tekstu možete vidjeti da to i jest izvještaj i da njim nikome ''ne pogodujem'', kako Vi to kažete, već obavještavam. Rado bih napisala nastavak priče, koji bi uključivao i Vaše prigovore na ZANA-u pa ću vam se javiti čim provjerim u uredništvu jesu li zainteresirani.
Lijep pozdrav,
Barbara Matejčić

––-Original Message––-
From: udrugazana1@net.hr [mailto:udrugazana1@net.hr]
Sent: Tuesday, August 28, 2007 11:58 AM
To: izvori@izvori.com; kasmir-promet@zg.htnet.hr; info@kz.hr;
kigen@kigen.hr; info@btsltd.com; knjizevni-krug-split@st.htnet.hr;
konzor@hotmail.com; kruzak@kruzak.hr; feral-tribune@st.htnet.hr
Subject: Obavijest

Poštovani,
u ime Udruge za zaštitu prava nakladnika, u prilogu Vam dostavljamo dopis i Pravilnik o raspodjeli naknada.
Budući da smo do sada na adrese većine nakladnika u Hrvatskoj poslali već tri dopisa, a do danas nismo od svih primili odgovor, molimo Vas da primitak ovog maila potvrdite, kako bi mogli ažurirati Vaše podatke. Također Vas molimo da ovaj mail proslijedite odgovornoj osobi.
Zahvaljujemo na suradnji i očekujemo da nam se javite.
S poštovanjem,
Za Udrugu za zaštitu prava nakladnika
Sanja Vučković, dipl. iur.
____________________________________
UDRUGA ZANA
Zagreb, Nova ves 62
Tel: 01 2431 071, 01 2431 075, 091 5675140
E-mail: udrugazana1@net.hr

From: "KruZak" kruzak@kruzak.hr
To: udrugazana1@net.hr
Cc: "Barbara Matejčić" bmatejci@ffzg.hr, "'KIS'" kis@knjiga.hr
Subject: RE: Obavijest – Proslijediti SVIM IZDAVAČIMA
Date: Wed, 12 Sep 2007 13:46:27 +0200
––- Original Message Follows ––-



Poštovana gospodo iz Udruge ZANA,
Premda dolje u vašoj poruci piše da mi se obraćate četvrti puta, dopis dolje meni je prva informacija od Vas, premda sam prethodno uočio Vašu kampanju putem Vjesnika i HTV-a (u TV-emisiji 'Dobro jutro'.) Attachment koji ste u poruci dostavili za mene je tek informacija o Vašim nastojanjima – a za sve izdavače/nakladnike – prema mojem osobnom uvjerenju – jest BESPREDMETNA PONUDA.
Skrećem Vam pozornost – premda biste kao pravnici to trebali znati: u Zakonu o autorskom djelu nigdje ne piše (a kada bi pisalo – bi to bilo i suprotno Ustavu), da bez pristanka smijete ikoga (u ovom slučaju: izdavača/nakladnika) ugurati u udrugu koju ste osnovali i time mu/im nametnuti obveze koje ste sami zamislili. Dakle, ako Vam neki izdavač ne dade izričiti pristanak – on ne može podlijegati nijednoj obvezi koju kreira Vaša udruga.
Ali zato u Zakonu o autorskom djelu piše:
1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako: ... 10. bez odobrenja nakladnika i bez plaćanja naknade nakladniku fotokopira za privatno ili drugo vlastito korištenje njegova pisana izdanja (članak 145.).
Bilo bi suprotno interesima knjige i knjižne proizvodnje, izdavaštva, baš kao i društva i države – ako bi fotokopiranje knjiga bilo legalizirano. Nikakva fotokopirantska naknada izdavačima ne može nadoknaditi štetu koje društvu i kulturi nanosi fotokopiranje knjiga. Fotokopiranje knjiga treba suzbijati intenzivnije negoli što EU pokušava suzbijati - PUŠENJE. Štoviše, možda bi čak trebalo zbog toga fotokopiranje knjiga i krivično kažnjavati!
Kao što znamo:
Ne smije se pušiti javno! Ne smije se također propagirati ili legalizirati pušenje!
ALI:
Ne smije se ni knjige fotokopirati javno! Ne smije se, dakle, ni legalizirati fotokopiranje knjiga!
AKO BI SE TO DOPUSTILO, PROIZVODNJA NOVIH KNJIGA I OBJAVLJIVANJE/IZDAVANJE POSTAJE BESPREDMETNO. TO PODRAZUMIJEVA GAŠENJE SPECIJALIZIRANIH IZDAVAČKIH DJELATNOSTI, A ONE SU U HRVATSKOJ IONAKO VEĆ ODAVNO NA KOLJENIMA.

ZATO UPOZORAVAM SVE KOLEGE IZDAVAČE:
AKO IZDAVAČI NE ODOBRE FOTOKOPIRANTIMA FOTOKOPIRANJE SVOJIH KNJIGA/IZDANJA – KAKO ONDA FOTOKOPIRANTI DRUKČIJE MOGU POSTIĆI LEGALNOST SVOJE RABOTE?! KOLEGE IZDAVAČI: ZAR ĆEMO LEGALIZACIJOM FOTOKOPIRANJA DOPUSTITI DALJNJE URUŠAVANJE KULTURE KAO I VLASTITE EGZISTENCIJE I UGLEDA???

Dakle, osim što je ZANA udruga koju je u svojoj glavi zamislio netko tko misli da se na razjedinjenosti i neuređenosti hrvatskoga izdavaštva lako može zaraditi i ležerno živjeti – ZANA je, očito, udruga osnovana i s namjerom legalizacije fotokopiranja autorskih djela u okviru fotokopirnog ceha i obrta. Ali, ona nikako nije udruga izdavača, nije to udruga koju su pokrenuli sami izdavači – pa prema tome ona niti neće štititi prava izdavača.
Kolegama izdavačima sugeriram, dakle, da ne dopuste (svojim nereagiranjem i ignorancijom) da tzv. ZANA manipulira njima i njihovim imenima, tj. njihovim ugledom.
Kruno Zakarija
KruZak d.o.o.

––-Original Message––-
From: udrugazana1@net.hr [mailto:udrugazana1@net.hr]
Sent: Wednesday, September 12, 2007 8:43 PM
To: KruZak
Subject: RE: Obavijest – Proslijediti SVIM IZDAVAČIMA

Poštovani gospodine Kruzak,
Nepoznavanje određene materije nije problem ukoliko postoji spremnost za učenje i ovladavanje materijom. Međutim, donošenje zaključaka bez podloge u činjenicama predstavlja problem, a kod vas se radi upravo o ovom drugom slučaju.
Skrećete nam pozornost da bi kao pravnici trebali znati što piše u Zakonu o autorskom djelu. O tome ne bi trebali znati ništa zato jer takav zakon ne postoji. Vjerojatno ste mislili na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima pa ukazujemo na odredbe tog zakona u dijelu koji se odnosi na nakladnike:
Zakonom je propisano pravo nakladnika na naknadu za reproduciranje svojih pisanih izdanja za privatno i drugo vlastito korištenje od obveznika plaćanja.
Naime, isključivo pravo nakladnika da daje ili uskraćuje odobrenje za reproduciranje svojih pisanih izdanja, Zakonom je ograničeno na dva slučaja u kojima je i bez suglasnosti nakladnika fizičkim osobama omogućeno reproduciranje pisanih izdanja. Jedan je da fizička osoba to čini za vlastito korištenje, odnosno da od takve reprodukcije nema izravne ili neizravne materijalne koristi i drugi da to čini za privatne potrebe, odnosno ne na način koji bi bio dostupan ili pristupačan javnosti.
Zakonom je ograničeno isključivo pravo nakladnika da daje ili uskraćuje odobrenje za reproduciranje svojih pisanih izdanja . S druge strane, zbog tog sadržajnog ograničenja prava nakladnika Zakon je omogućio da nakladnici za to dobiju odgovarajuću pravičnu naknadu.
Postoji bezuvjetni izuzetak, a taj je da ni u kom slučaju nije dopušteno reproduciranje cijele knjige ako od zadnjeg rasprodanog izdanja nije proteklo dvije godine.
Odredbe gotovo identičnog sadržaja postoje u Zakonima o autorskom pravu europskih i dijela svjetskih zemalja. Direktiva Evropskog parlamenta o harmonizaciji određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informatičkom društvu iz 2001. godine daje uputu za rješenja koja su implementirana u Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.
Iz navedenog slijedi da se prikupljanjem naknade neće legalizirati fotokopiranje kako vi pogrešno tumačite, već da će nakladnici za fotokopiranje koje je fizičkim osobama dopušteno dobivati odgovarajuću naknadu. Razlika je u tome da su se do sada kopirala pisana izdanja nakladnika i od toga nakladnici nisu imali nikakve koristi, dok će sada imati ne samo nakladnici članovi udruge već i nakladništvo u cjelini. U najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da se jedna trećina prikupljene naknade izdvaja za poticanje odgovarajućeg kulturnog područja, u ovom slučaju nakladništva.
Nesporno je da treba suzbijati fotokopiranje knjiga. Zakon to načelno zabranjuje, ali uz dva navedena izuzetka. Ta dva izuzetka postoje, kao što je navedeno, u zakonima razvijenijih zemalja svijeta. Da nema tih izuzetaka niti jedan dio bilo kojeg pisanog izdanja ne bi bilo moguće reproducirati bez prethodnog odobrenja nakladnika. Ne samo u Hrvatskoj koja tek ulazi u krug zemalja koje implementiraju predmetne zakonske odredbe, već je na nivou europske unije i šire utvrđeno da je zbog zadovoljavanja općih interesa društva potrebno napraviti citirane izuzetke, ali zbog toga dati nakladnicima pravičnu naknadu.
Citirate prekršajnu odredbu Zakona, posebno t.10 iako nisam sasvim sigurna da ste ju pravilno protumačili. Za počinjenje prekršaja kumulativno se traže dva uvjeta: da fizička osoba bez odobrenja nakladnika i bez plaćanja naknade nakladniku, fotokopira za privatno ili drugo vlastito korištenje njegova pisana izdanja. Kumulativno znači da moraju biti zadovoljena oba uvjeta za postojanje prekršaja. Nakladnik ne može sam tražiti plaćanje naknade jer se plaćanje, temeljem Zakona može ostvarivati isključivo putem Udruge za kolektivno ostvarivanje odnosnog prava, koja ima za obavljanje djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.
Ukoliko takve udruge nema, nema niti citiranog prekršaja jer počinitelj prekršaja nema kome plaćati naknadu. Ali ukoliko udruga postoji tada je počinitelj koji ne plaća naknadu u prekršaju.
Obrušili ste se na udrugu ZANA s jednim od motiva da će se djelatnošću udruge legalizirati fotokopiranje knjiga, vjerojatno nesvjesni činjenice da je upravo nepostojanjem Udruge faktički omogućeno fotokopiranje.
S takvom opasnom inicijativom kojom potičete na opstruiranje pojedinih zakonskih odredbi, upravo vi stvarate lošu klimu protiv interesa nakladnika koji žele da se uvede red u ovo do sada neuređeno područje.
Odredbe o kolektivnom zastupanju nisu vam uopće jasne. Nikoga mi ne guramo u Udrugu već je članstvo propisano Zakonom. Pažljivo pročitajte čl. 159 st. 2 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Nakon toga će vam pitanje članstva u Udruzi biti jasnije. Što se vaše nakladničke kuće tiče jasno je da nije član jer iz vašeg dopisa nakladnicima, Udruzi i novinarki Vjesnika slijedi da ne želi biti članom.
U pismu gospođi Barbari [Barbara MATEJČIĆ, tj. novinarka koja je ZANA-u novinski-medijski inaugurirala, op. K.Z.] navodite da je ZANA ad hoc invencija jednog čovjeka ili skupine ljudi /najvjerojatnije manje od 5/ koji nikakve veze s izdavaštvom nemaju. Ako ne znate tko su osnivači udruge, kako znate da isti nemaju veze s izdavaštvom, što je uostalom pogrešan zaključak s namjerom omalovažavanja. Kada nastupate s takvih pozicija vi vjerojatno predstavljate nakladničku kuću s puno zaposlenih /više od pet/. U protivnom vaše izrugivanje govori više o vama nego u Udruzi.
Ukoliko vas problematika zanima savjetujem vam da posjetite web stranice Međunarodne federalne organizacije prava reprografije, te izvršite uvid u zakonska rješenja zemalja europske unije, kao i odluke Ustavnog suda RH vezanih upravo za predmetno područje. Relevantne informacije možete dobiti i u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.
Ukoliko ostanete u zoni pristojnosti i s nama je moguć daljnji kontakt radi razjašnjavanja nejasnoća. U protivnom je svaki kontakt isključen.
Sanja Vučković, dipl. iur.

From: "KruZak" kruzak@kruzak.hr
To: udrugazana1@net.hr
Cc: "Barbara Matejčić" , "'KIS'" kis@knjiga.hr
Subject: FW: Obavijest – Proslijediti SVIM IZDAVAČIMA
Date: Thu, 13 Sep 2007 13:51:11 +0200
––- Original Message Follows ––-

Poštovana gospođo Vučković,
Ad meritum (nemam baš ni vremena za opširnu komunikaciju): Upravo Vi, u Vašoj puruci i u prethodnim porukama niste ostvarili pretpostavke za kvalificiranu komunikaciju. Naime, niste kazali:
– tko su sve osnivači, a tko članovi Udruge ZANA? – imenom i prezimenom svih osoba, te punim nazivom svih trgovačkih društava.
– koji su izdavači pokretači vaše Udruge, a koji su tek naknadno postali članovi?
S kojom je motivacijom Udruga ZANA utemeljena? Čini se, naime, da je nisu osnovali izdavači (premda Vi tvrdite da je to 'pogrešan zaključak'). U kakvoj je ZANA vezi s udrugama izdavača, npr. s:
1. ZNK HGK, 2. HNN i 3.UHNA ?
Čini se, naime, da ste zaobišli sve cehovske institucije hrvatskih izdavača (je li i to 'pogrešan zaključak').
S obzirom na to da prethodno niste ništa o tome rekli, nagađam samo da su Udrugu ZANA osnovali neki pravnici (pravnica ste i Vi, poštovana gospođo) koji su pred sobom imali iskustva ZAMP-a, te ih sada nastoje aplicirati na područje knjižnog izdavaštva.
Ne sporim Vašu zelju, pa i pravo da putem Udruge ZANA ostvarite prihode, pogotovo ako bi to također bilo i na korist izdavaštva. No, dopustite mi moju skepsu. Naravno, jasno je svima da je hrvatsko izdavaštvo nesposobno riješiti svoje probleme, ali bojim se da outsiderski pravnici motivirani prvenstveno prihodima, a ne težnjom da iznađu povoljna rješenja za boljitak posrnuloga izdavačkog ceha i hrvatskog izdavaštva – ne mogu biti našem izdavaštvu od naročite pomoći.
Nadam se da se bez ikakva razloga nećete ponovno naći uvrijeđeni. Ipak, nemojte me, molim Vas, poučavati o zakonskim odredbama iz EU i svijeta koje su 'gotovo identične'...
S poštovanjem,
Kruno Zakarija
KruZak d.o.o.
P.S.
Da, KruZak jest 'one man show' (formalno: dvoje zaposlenih,...). No, KruZak je odavno legitimiran kao ugledan hrvatski izdavač filozofske literature. Ali, udruga koja tek naknadno hoće postati udruga izdavača mora se najprije legitimirati i etablirati među izdavačima, te strpljivim, civiliziranim, temeljitim načinom informiranja među izdavačima potaknuti njihovu zelju za učlanjenjem, tako da uvide vlastitu korist od članstva te se konačno i učlane, a tek potom može se propisivati cehovska restriktivna pravila i ubirati harač. Slažem se u jednom: svakako je dobro da su željena pravila – već sada transparentna.
Usput, imate pravo još u nečemu: zasada je fotokopiranje knjiga nezakonita rabota – premda to svi rade! Zato sam to i usporedio s pušenjem. Vi ćete pak svojim nastojanjem možda uspjeti ozakoniti fotokopiranje. No, sasvim sam siguran – time nećete pridonijeti izdavaštvu i izdavačima. Volio bih zato od Vas čuti što ste drugo (osim legaliziranja fotokopiranja) u stanju ozbiljno ponuditi za boljitak hrvatskog izdavaštva.
S poštovanjem,
Kruno Zakarija, prof. [phil., etc., etc.]
[& čovjek 'opasnih inicijativa']

––-Original Message––-
From: udrugazana1@net.hr [mailto:udrugazana1@net.hr]
Sent: Wednesday, September 19, 2007 11:51 AM
To: KruZak
Subject: re: FW: Obavijest – Proslijediti SVIM IZDAVAČIMA

Poštovani gospodine Kruzak,
iako u Vašim dosadašnjim dopisima izražavate skepsu u pozitivne namjere, kako osnivača Udruge tako i Statutom utvrđene ciljeve, još jednom Vas pozivamo da se učlanite u Udrugu i svojim prijedlozima i inicijativom pomognete u rješavanju problema u izdavaštvu. Tada ćeVam biti dostupne i informacije o osnivačima i članovima Udruge kao i svi konstitutivni akti Udruge. Do tada, na žalost, ne možemo zadovoljiti Vašu znatiželju.
Motive osnivanja Udruge velikim dijelom sam iznijela u prethodnom mailu. S njima su također, vrlo detaljno i argumentirano upoznati i članovi Vijeća Zajednice nakladnika i knjižara, na sastanku održanom u svibnju 2007. godine. Dakle, članovi cehovske institucije koju spominjete u prethodnom mailu.
Nisam imala namjeru zaobići niti jednoga od njih. Naprotiv, bila mi je želja da se jave u što većem broju, budući da ZANA nije udruga Predsjednice Sanje Vučković, već Udruga nakladnika koji će u njoj trajno ostvarivati prava temeljem kojih je osnovana.
Pretpostavljam da ste upoznati s radom Zajednice te u kontaktu s njezinim Predsjednikom v.d. Valterom Lisicom, koji Vas može informirati o našim razgovorima i mojim pokušajima da nakladnicima objasnim, kako zakonske pretpostavke tako i ciljeve Udruge. Na žalost, gospodine Kruzak, većinu tamo prisutnih članova, kao i Vas, više je zanimala personalna problematika, a mnogo manje ono što bi sve nakladnike trebalo zanimati, a to je mogućnost da se kroz Udrugu ostvare zakonom zagarantirana prava svih nakladnika.
Budući da i Vas zanima personalna problematika, evo nekih dijelova koji će odgovoriti jednim dijelom na pitanje moje motivacije za pokretanje inicijative za osnivanje udruge. Nadam da o tome u budućnosti više nećemo razgovarati, već se posvetiti svim onim problemima u nakladništvu, za koje Vi smatrate da ih je nemoguće riješiti.
Godinama sam kao pravnica radila u jednoj od najvećih nakladničkih tvrtki u Zagrebu. Baveći se autorskim pravima, svakodnevno sam koristila Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima te sam uočila da se odredbe Zakona o pravu nakladnika na naknadu od korisnika ne primjenjuju, iako za to postoji zakonska mogućnost. Nakon konzultacija stranih zakona i primjene istih u praksi, utvrdila sam da se, za razliku od Hrvatske, u drugim zemljama ta naknada za nakladnike prikuplja. Budući da sam upoznala veliki broj nakladnika, a s obzirom na činjenicu da je književnost oduvijek bila moja velika ljubav, pokrenula sam inicijativu kod određenog broja nakladnika za osnivanje udruge. Prema tome, nisam outsiderski već insiderski pravnik jer sam u osnivanje Udruge krenula radeći gotovo 5 godina u nakladništvu i baveći se autorskim pravom. Nadam se da te činjenice više nećemo morati utvrđivati jer ne smatram da su osobito važne za postojanje i rad Udruge.
Naravno da mi je želja da što veći broj nakladnika prepozna svoj interes u udruzi. Neki su prepoznali, neki nisu, ali kao i za svaku novu inicijativu, i za ovu je potrebno vrijeme za prezentaciju i prepoznavanje. Do sada su reakcije različite. Vi pružate otpor, neki članovi cehovskih udruga šute što se u pravu tumači kao pristanak konkludentnim radnjama (iako sumnjam da je to njihova namjera), ima i nerazumijevanja, ali ipak prevladava veliki broj dobronamjernih nakladnika, koji su prepoznali djelatnost Udruge, uz puno razumijevanja, bez skepse i uvida u osobne iskaznice članova.
Prihvaćam i poštujem Vaše mišljenje, no dozvolite mi da Vam postavim neka pitanja vezana uz fotokopiranje pisanih izdanja nakladnika. Nesporna je činjenica da se knjige nakladnika, pa i vaša izdanja fotokopiraju. Iako se Vi zalažete za apsolutnu zabranu fotokopiranja, to je iz više razloga nemoguće primijeniti (zakonske odredbe, nesmetan protok informacija, pravo društva na informiranje, nemogućnost provođenja kontrole, samo su neki od razloga) i ne vjerujem da će se to ikada dogoditi.
Međutim, u ovom trenutku stvarnost je takva da se knjige fotokopiraju i ne postoji apsolutna zakonska zabrana fotokopiranja dijelova knjiga za privatno i drugo vlastito korištenje.
Da li ste vi ili bilo koji drugi nakladnik imali bilo kakve koristi od toga što vam se knjige kopiraju?
Smatrate li da će članovi ipak imati koristi kada se prikupljena naknada počne dijeliti među njima?
Udruga ne mijenja Zakon već ga primjenjuje. Ne može Udruga, kao što ste naveli u jednom od Vaših dopisa, ozakoniti fotokopiranje.
Da li smatrate da je u svim zemljama koja imaju identična rješenja ozakonjeno kopiranje i da djelatnost Udruga nije u interesu članova?
Usprkos svemu, ja sam sigurna da Udruga može pomoći da se stanje u nakladništvu promijeni. Nemam iluzija da će se problemi brzo i lako riješiti. Možda se neće ni riješiti u cijelosti, ali sasvim sigurno će se o njima razgovarati i bar pokušati pronaći rješenje. No, jedan od osnovnih uvjeta je i taj da nakladnici u tome aktivno sudjeluju. To znači da ih ne zanimaju imena i prezimena, već interesi hrvatskog nakladništva. Navesti ću samo jedan primjer usmjeren u pravcu zaštite interesa nakladnika. Jedan dio sredstava koje prikupi Udruga (3%) može se koristiti za sprečavanje piratstva i krivotvorenja, odnosno poduzimanje mjera za sprečavanje "nelegalnog fotokopiranja".
Također, u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, jedan dio prikupljenih sredstava (30%) biti će izdvojen u poseban fond za unapređenje nakladništva. Kako će se ta sredstva koristiti ovisi isključivo o nakladnicima koji će o tome odlučivati. Zato, kao što sam isticala u svakom dosadašnjem dopisu upućenom nakladnicima, treba iznositi ideje i sugestije, a nakon razmatranja izdvojiti najbolje i sredstva uložiti u projekte od interesa za nakladništvo u cjelini. Dakle, prikupljeni novac se dijeli među članovima, usmjerava u razvoj nakladništva u cjelini i koristi za sprečavanje nelegalnih radnji korisnika.
I na kraju, ono što se često spominje kao predmet sumnje, negodovanja, pa čak i ljutnje kod nekih nakladnika.
Svaka udruga ima članarinu koju plaćaju članovi. Ovo se posebno odnosi na početak djelovanja kada još nema sredstava od obveznika plaćanja, a naplatu troškova poslovanja nemoguće je odgoditi. Ako mjesečna članarina od 41,66 kn predstavlja harač za nakladnike, onda je hrvatsko nakladništvo u mnogo većim problemima nego što to čak i Vi procjenjujete.
Nadam se da sam Vam odgovorila na još neka pitanja i dileme.
S poštovanjem,
Sanja Vučković

From: KruZak [mailto:kruzak@kruzak.hr]
Sent: Friday, September 28, 2007 11:16 AM
To: 'udrugazana1@net.hr'
Cc: Barbara Matejčić; 'KIS'
Subject: FW: FW: Obavijest – Proslijediti SVIM IZDAVAČIMA

Poštovana gospođo Vučković,
Nažalost, zatrpali ste me tekstom, a niste mi odgovorili na elementarna pitanja!
Za usporedbu, da biste ustanovili koliko je važna transparentnost, tj. javnost djelovanja Udruge (osnovali ste UDRUGU NAKLADNIČKIH PODUZEĆA, a ne udrugu ljubitelja raritetnih leptira i poštanskih maraka!) pogledajte u članku u Večernjem listu kako npr. znanstvenik Ivan Đikić 'pegla' udrugu ISABS (tj. Međunarodno društvo primijenjenih bioloških znanosti). Tako u Večernjaku piše: 'Đikić je napisao i da se ne zna tko je u upravnom ili znanstvenom vijeću te udruge, iako je očito, prema konferencijama iz kojih proistječe, da je to privatna inicijativa ministra znanosti.' ('Đikića tužili zbog klevete', Večernji list, 14. rujna, autor teksta, Dijana Jurasić)
Iz toga barem možete shvatiti da je itekako javna stvar, tj. da je itekako važno – tko su ključni subjekti Udruge! Mene pak iznenađuje kako to Vi, kao pravnica, to niste u stanju shvatiti?! Želja za prikrivenošću i zatvorenošću, dakle, ostavlja jako, jako ružan dojam. Rekao bih - nepopravljiv!
K tomu, ne znam što bih radio u takvoj ad hoc udruzi, tj. udruzi čiji je program zapravo sažet u jednoj točki, jer je to naprosto POKRET ZA LEGALIZACIJU FOTOKOPIRANJA KNJIGA. Dakle, Vaš je motto: 'Platite nam, pa onda fotokopirajte knjige legalno'! Industrija duhana kaže nešto slično: 'Pušenje je nezdravo, ugrožava život! Ali, ako ga legaliziramo, tj. ako i nadalje budete redovito kupovali cigarete i ako država zakonima ne bude dodatno kriminalizirala pušenje - tim novcem mi ćemo otvarati nova radna mjesta i tako otvarati perspektivu za bolji život naših građana. I sve će biti po Zakonu!'
Ono što me zbunjuje kod Vas jest da se trudite zadobiti i moje povjerenje, a da pritom istupate s tezama koje možda i prolaze u nekoj pravničkoj glavi, ali koje ipak nemaju nikakve veze s Ustavom, liberalnim zakonodavstvom i liberalnim tržištem: DAKLE, neprihvatljivo je za subjekte u privatnom vlasništvu da ih itko gura u nekakvu udrugu – a Vi pak kažete da im Zakon nalaže da se trebaju udružiti. Zakon ne može naložiti udruživanje, tj. udrugu pak ne može propisati zakon. [To smo dokazivali i dokazali dok smo se kao skupina izdavača sporili s HGK, devedesetih godina; u HGK su to prihvatili – prevladala je jedino činjenica da je ZNK HGK u našem, tj. izdavačkom interesu.] Zakon jedino ponekad može biti motiv da se osnuje udruga, jer udruga se pokreće iz interesa, a ne iz Zakona. Dakle, načelno, udruga se pokreće iz slobode, a ne iz zakona. Vi pak tumačite suprotno.
Još jedan nakaradni primjer iz Vašeg dopisa (a još pokoji mogao bih izdvojiti iz prethodne korespondencije): ako 'članovi cehovskih udruga šute...' to 'se u pravu tumači kao pristanak...'. To je isto kao da ste rekli: 'Vi šamarate Vašu ženu i tvrdite da je kriva, ali ona pristaje na tu krivicu i na sve što joj činite i kažete – jer ona šuti'! [Da, Ona možda čak i pristaje, ali ako itko drugi prijavi dotičnog Nasilnika 'zbog narušavanja javnog reda i mira' – on će u buksi i pred sudom završiti i zbog nasilništva!]
Meni je takav Vaš pristup dovoljan razlog da se više ne bavim ovom Vašom temom. Jedino Vaša upornost da me ipak uvjerite motiv je što Vam na ovo Vaše pismo odgovaram. Što se tiče Udruge ZANA, nemamo jedno drugom više ništa za reći. No, o svim drugim stvarima u izdavaštvu - ako Vas moje mišljenje ikad kasnije bude zanimalo: možete ga uvijek dobiti!
Lijep pozdrav,
Kruno Zakarija

-----Original Message-----
From: KruZak [mailto:kruzak@kruzak.hr]
Sent: Wednesday, October 03, 2007 1:03 PM
To: 'Barbara Matejčić'
Subject: RE: Počinje naplata a.p. nakladnicima: Studenti neće vise intelektualno potkradati profesore

Poštovana Barbara,
Kao što ste mogli vidjeti – dostavljao sam Vam kopije korespondencije s gospođom Vučković, predsjednicom i osnivačicom Udruge ZANA. Naime, kako je riječ o stvari koja je javna, tu sam korespondenciju ja osobno i činio javnom – prosljeđujući je Vama, KIS-portalu (koji bi trebao biti zainteresiran za zbivanja na izdavačkoj sceni) te drugim izdavačima. Ako ste je čitali – pretpostavljam da ste iz nje mogli zaključiti kako zapravo stoje stvari glede dotične udruge. Meni bliži, mali nakladnici usmeno su me obavještavali da podržavaju moj stav.
Pretpostavljam da ste već razgovarali u redakciji Vjesnika i da Vjesnik po svoj prilici i nije zainteresiran prenijeti sadržaj ove rasprave. Naime, volio bih da me izvijestite – hoćete li biti u prilici o ovome izvještavati u Vjesniku ili u nekim drugim novinama?
U svakom slučaju, mislim da nakon ovoga (budući da su izdavači sada mogli pred sobom imati jasne stavove za i protiv), premda je ZANA dobila dostatnu medijsku pozornost – za tu udrugu i legalizaciju fotokopiranja knjiga ne ostaje baš puno prostora.
Lijep pozdrav,
Kruno Zakarija
TEKST i korespondencija objavljeni u casopisu TEMA


Komentari [0]
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno.