Sa(n)jam Nives Celzijus u Istri
Malo povijesti: knjižna manifestacija pod nazivom Sa(n)jam knjige u Istri, nastala je pred nekih 14. godina, zahvaljujući upornosti i šarmu Magdalene Vodopije, ugledne pulske knjižarke koja se sve vrijeme trudila da knjiga i događaji koje kreira uz pomoć knjige – imaju svoj glamour.
Književnu nagradu Kiklop začela je Magdalena prakticirati od 2004. g. A tri godine prije toga Magdalena je “na pladnju” dobila ideju za svoju knjižnu nagradu, nakon što je na jednoj od sesija Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske Gospodarske komore (ZNK HGK) čula od mene sve što joj je za neposrednu akciju bilo potrebno – tj. o potrebi, smislu, vrijednosti i koristi takve nagrade za podizanje knjižne produkcije i knjižne kulture na višu razinu od one na kojoj se trenutačno nalazimo.
Naime, u to doba planetarnog Grammyja, kako je ZAMP za domaće potrebe vrlo dobro, korisno i uspješno kopirao događanje Porina, činilo se logičnim da izdavači (koji ni do danas nemaju vlastitu cehovsku instituciju) osmisle i pokrenu svoju godišnju manifestaciju na kojoj bi se dodjeljivao veći broj raznorodnih knjižnih nagrada – prikladno različitosti kategorija knjižnog stvaralaštva.
Kvaka u tako osmišljenom nagrađivanju – istaknuo sam tada – bila je da nagrada bude tek povod za popularizaciju kupovanja knjiga i čitanja (i tada smo, naime, znali ono što nam ovodobno istraživanje navika čitanja i kupovanja potvrđuje...). Elem, simbolično nagrađivanje mnoštva istinskih knjižnih djelatnika (autora, urednika, knjižara, knjižničara) imalo je tek vrlo usputan motiv – da ih se dodatno potakne da knjige budu kreirane na kvalitativno bitno višoj razini a koje će kupci i čitatelji honorirati.
Jasno je, dakle, da je forum ZNK HGK radosno pozdravio tu ideju, ali sve zasluge za njenu realizaciju ipak pripadaju neodoljivoj Magdaleni.
E sad, druga je stvar što se ozbiljan kontekst u kojemu knjiga nastaje – nikako ne poklapa s ovodobnom potrebom redkarpetizacije sveukupnog javnog života, pa tako i knjižnih događaja. A kada glamourizacija knjižnog okoliša postane glavni motiv knjižnoga sajma, onda je tek pitanje dana ili godine kada će se dogoditi skandal kao što je ovaj – kada npr. zapisi o sveopćoj kvaziautorskoj seksualiziranosti potiru svaku drugu literarnu vrijednost. Nives Celzijus je za Hrvatsku i za hrvatsku knjigu, dakle, mjera i omen – naša Barbie (hrv. je/Barica) u nama ipak bitno prikladnijim omjerima. Ona je sada pravi pokazatelj mjesta do kojega je došla hrvatska knjižna kultura – koja nam je nekad, premda ne tako davno, tj. u XX. stoljeću – tj. upravo onda kad je bila getoizirana – bila čak mitsko mjesto. Tako se taj mit o tisućljetnoj kulturi do danas najprije pretvorio u mit o kamenoj kulturi (sjetimo se TV-dnevičkog prikazivanja mramorne ploče, pa Baščanske bašćine, ter HDZ-Marulićijade, em libero-Držićijade [eh, kad bi bar raspon bio tako bogat i vrijedan višekratnog spominjanja...], da bi i ti artefakti sada bili potisnuti pred ovodobnom autorskom seksualnom olujom, tj. konačnom banalizacijom/primitivizacijom knjige.
No, ako je mit nešto što konačno treba demitologizirati – zašto se baš moramo odreći i te mitske težnje da budemo, tj. da opstanemo kao narod kulture? Baš kako bi rekao Vlado Gotovac: “Mi Hrvati – mali smo narod. Niti možemo, niti smijemo sebi dopustiti težnju za rastom u širinu. Mi, stoga, od sebe moramo zahtijevati da rastemo u visinu...!” No, nažalost, Vlado Gotovac nije ovdje gotovo nikome poticaj. Stoga rast u visinu duha, ter rast i porast duha mozemo zabaraviti; ostaje nam samo rast i porast duga i uličarstva.
Ipak, pred nešto više od mjesec dana i zagrebački antikvar Pjer Bilić na istu je temu Magdaleni uputio kritiku i naputak:
“Zaključno, pogled na listu dosad nagrađenih urednika sasvim zbunjuje. Nije valjda da je knjiga spala na dva slova i da se nema koga nagraditi. Sve kao da se vrti oko desetak izdavača i njihovih urednika. Prateći produkciju i urednike koji se potpisuju, imam dojam kako već sada postoji puno imena dostojnih nagrade, a nekako ne vidim da ih se uzima u obzir: Marotti, Bojan; Hekman, Jelena; Senta, Zoran; Farkaš-Sfeci, Gordana; Rizvanović, Nenad; Vujičić, Kristijan; Katunarić, Dražen; Strpić, Ognjen; Gracin, Alica; Vučić, Miroslava; Savić, Dimitrije; Knežević, Radule; Ott, Ivan…” [http://blog.vecernji.hr/bibliofilija/2008/11/10/]
Elem, možda će skandal sa zanosnom, zamamnom ali šikaniranom literarnom djelatnicom po imenu Nives Celzijus te teknajavljena dugotrajna ekonomska kriza ipak izoštriti našu dioptriju za čitanje onoga što se baš i ne piše velikim reklamnim slovima. Valjda će jednom i knjižne nagrade naći svoj put do dobrih pisaca, izdavača, knjižara, knjižničara, antikvara... No, osim Celzijus i drugih Nives-lobbysta, -makeupista, -croatista i drugih Nemo-utopista, -kritičara & -te/r/or/etičara – ekipi koja dodjeljuje nagradu Kiklop treba na kraju reći: “Jeste li posijali nagradu za knjižni hit – tj. za najprodavaniju knjigu? Jeste li pristali pod danim uvjetima sudjelovati u glamouroznom događanju 'hrvatske kulture'? Eto, došlo vam je vrijeme žetve! Sad imate visoko-dizajnirani knjižni proizvod! A nije li Nives – najbolji hrvatski brend, ah...?! Dakle, konzumirajmo doma to naše, to najbolje što imamo i preporučajmo ga dalje diljem svijeta. Hrvatsko je najbolje, zar ne!? Tko god nam ne vjeruje, neka pročita i potom odmah nazove divnu gospođicu Nives Celzijus! Možda mu se posreći pa da mu uz njezin personality bude puno bolje negoli meni što je bilo sa ženskim likovima iz Ivaninih Priča iz Davnine.
Komentari [0] | |
---|---|
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno. |