Burka, feredža – fašizam i/li isključivost
Ufff, opet sam zalutao! Pitate se gdje se to može zalutati. Ne, ne u Zagrebu (prekaljenome tramvajcu-kartodrapcu to se ne može dogoditi), nego na Facebooku. Pregledavao sam što (mi) pišu poznanici. Kad, najedanput, tema BURKE. S druge je strane jedna ugledna gospođa i novinarka. Svjetska žena, štoviše: EUROPSKA. Živi u jednom velikom europskom gradu, premda joj je nekako važno da bude prisutna i ovdje, u Zagrebu.
Ona bi, dakle, ZABRANILA burke. Nerviraju je!!!
Nisam mogao odoljeti. Morao sam oponirati. I zbog onih koje nose burke, i zbog vlastitih uvjerenja.
Dotična dama odgovorila mi je dosta nervozno. Skoro pa: “Ne znate me, je li tako!?”; ono što je neizgovoreno: “S kojim ste se pravom javili. Tko vas uopće pita za mišljenje!?”; “Ne znate što govorite!” (dakle: “Govorite gluposti!”). A sadržaj je raspalila po tastaturi gotovo kao da štekće po mašingeveru. Iz tipfelera moglo se je iščitati kako tastatura podrhtava u ritmu ra-ta-ta-ta. A sadržaj je otprilike sljedeći:
(One) koje se kriju iza tih burki zapravo koriste sve prednosti zapadnjačkog načina života: o’š mobitele, o’š obrazovanje, em blagostanje, em sloboda... Je, ali one zapravo provociraju i iritiraju (nas) Zapadnjake – namjerno. Premda su došljakinje (pa su dakle primljene; i gostoprimstvo su prihvatile; i puno bolje im je ovdje negoli tamo otkuda su došle), ne žele prihvatiti zapadnjački uzus da je pretpostavka komunikacija – lice. A, vrlo je vjerojatno, solidariziraju se s teroristima, ekstremistima i sličnima koji odbacuju sve naše euro-zapadnjačke vrijednosti. Dakle, burke su zapravo izraz političkog islama, tj. fundamentalizma na zapadnjačkom tlu. Treba ih, dakle, zabraniti. A tko je protiv zabrane, tj. tko podržava politički islam, zapravo je fašist.
Tako sam joj i ja – ah, a što se može – postao fašist. To mi je u životu drugi puta, sve i posljednjih desetak godina...
Da, glede našeg poznanstva – dotična dama bila je tek djelomično u pravu. No, ipak sam je barem ovlaš znao i susreo u dva navrata u nekim drugim vremenima. Ponekad bih i pročitao njezinu kolumnu u poznatom tjedniku. Njezini tekstovi u tom tjedniku ostavljali su mi dojam autentičnih zapisa nekoga tko s životom u velikom europskom gradu i europskom prostoru itekako ima iskustva.
A onda je svojom reakcijom i ona mene iznervirala: samo netko tko je ekstremno isključiv može ispaliti “rafalnu paljbu” po nekome koga doista ne vidi i ne zna. A nazvati nekoga fašistom – samo zbog iznošenja suprotstavljenoga mišljenja – nije drugo doli fašistoidni postupak. (Ne mogu se oteti dojmu da sam u pravu, premda joj, eto, vraćam istom mjerom!)
Ja sam naime tvrdio – pa tvrdim i sada – samo jednu banalnu tezu: nema opravdanja za zaziranje od burke. Nije opravdano zabraniti burke.
Burke po sebi nisu izraz fundamentalizma. Burke nose islamske žene i (češće) djevojke. Ako one na Zapadu čak i jesu poruka zapadnjačkim sugrađanima, ipak, jedino što nositeljice burke poručuju jest – da one nisu Zapadnjakinje, da ne žele pokazati Zapadnjacima svoju osobnost, i da one ni s kime od zapadnjačkih Urođenika ne žele komunicirati. Svoje lice smatraju svojom intimom i privatnošću, koju čuvaju isključivo za osobni susret sa svojim intimnim djeljenikom (iliti posjednikom?; ali, je li [naša] zapadnjačka stvar da brinemo o tome komu [one] dopuštaju da ih posjeduje!?), baš na jednak način kao što i [mi] Zapadnjaci držimo o svojim seksualnim organima, tj. u velikoj većini njihovo izlaganje javnosti – smatramo krajnjim neukusom.
Stoga, ne shvaćam zašto ta njihova poruka ne bi bila primljena, prihvaćena i poštovana?! Uostalom, i MI imamo svoje zapadnjačke metode individualne samo-izolacije, i često ih primjenjujemo. Zašto onda ne poštovati taj zahtjev naših sugrađanki koje nose burke?
Uostalom, a to je posebno važno istaknuti, ONE, nositeljice burke, teško da imaju išta zajedničkog s islamskim teroristima. Ne može se javno ni tvrditi ni dokazati da ih podržavaju, a kamoli da im na bilo koji drugi način daju stvarnu potporu.
Stoga, iskazivanje radikalne europske isključivosti glede burke, feredže, minareta i sličnih manifestacija pojavnog islama na Zapadu pokazuje samo da u velikom dijelu Europe ima mnogo isključivosti. Mnogo više negoli ovdje u Hrvatskoj, zemlji koja je situirana u europskom predgrađu i euro-islamskom predziđu; zemlje koja, uza sve nedaće (čak i prošlostoljetni rat sa svojom muslimanskom, tj. bosanskom/bošnjačkom braćom/susjedima), nadalje prakticira svoju pluralnu kulturalnu izvornost, međureligijsku i međukulturalnu toleranciju.
Uostalom, skinheadsi i mladenački narko-izgrednici primjeri su zapadnjačkog uvoza urbo-plemenske netrpeljivosti u Hrvatsku, dakle to je naša aktualna euro-matrica, koja nas muči mnogo više od naše lokalističke isključivosti, a koja, nažalost, danas i ovdje također svejedno postoji.
Elem: volim baklave..., divim se minaretima, ...! Ne divim se baš svemu (ni u Islamu i islamskom Istoku, ni u kršćanstvu i kršćanskom Zapadu); ali, poštujem islam i, posebice, islamske žene (s burkom, s feredžom i/li bez pokrivala), pa očekujem to i od drugih Hrvata (i Hrvatica) – svejedno mi je žive li ovdje ili izvan Hrvatske. Također, jednako, i od svih drugih Europljana!
Komentari [0] | |
---|---|
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno. |