Kruno Zakarija, 07.06.2011, 10:06

Rana sjetva ovoga decenija


Ah, nikada Hrvatska nije bila važnija majčinskoj Katoličkoj Crkvi negoli danas. Eto, Pape nas posjećuju prosječno svake 4 godine, kao da ugađaju svoje dolaske, a ne najavljujući nam izbore i promjene. Blaženi Wojtila pohodio nas je triput, pa i Dobrougođeni papa Ratzinger, njemački precizni teologično/filozofski intelektualac, bio nam je, eto, u pohodu, u najvažnijoj kršćanskoj misiji: spasu kršćanskoga naroda!

Ah, tako je lijepo bilo vidjeti taj teledirigirani vjerski kič! Srce naraste od količine žute boje. Jest da je ta žuta, nasreću, nešto malo ljepša od one liberalno-žute..., pa i zato, bilo je lijepo. Ah, kako godi našem nimalo licemjernom i nimalo dvoličnom -- istinskom katoličanstvu.

Neki se je mladi fratar, na zagrebačkoj glavnoj cesti za vrijeme prolaska čudesnog bijelog Papamobila, mašući glavom i rukama, eto, funkcionalno okretao oko svoje osi – baš kao da je mistični derviš što svojim plesom oslikava duhovnu glazbu svemira. Ma, divio sam mu se.

A sekularizam pak, seksualna neodgovornost i seksualne manjine stavljene su na svoje mjesto. Eto, bit ćemo katoličkiji čak i od Vatikana! Ma, sve će to doprinijeti da nas uskoro bude više. Depopulacija nam se, eto, fala Mu na svemu, preobrazila u populizam.

Pa već sad svatko od nas muški slobodno može reći: “Predraga moja žena (na moju sreću) nikad nije i ne bi pobacila, a blaženoj mojoj djeci (isto na moju sreću) homoseksualizam ni napamet ne pada, a kamoli da još hoće položiti nakaradne zavjete o bračnoj vjernosti ter usvajati napuštenu/nesretnu djecu! Jer ja, baš kao da sam pravi pedagog, tako jako volim svu djecu (i ne mogu si pomoći).”

A o našoj školi i sveučilištu, pak također, svatko od nas može reći: “imamo najobrazovanije generacije, savršeno pismene, multilingvalne, dobro pripremljene za studije znanosti; dok nam vjeronauk produhovljuje djecu i mladež; a on ne proizvodi svoju suprotnost; a manjinske pak religijske zajednice ne misle ništa o našoj supremaciji, jer toga i nema, pa mi oduvijek prakticiramo ekumenizam. Jer, sve to što imamo i što nam je dano – proizvodi i potiče samo nastanak i rast naše ukupne slobode i našega slobodnoga vjerovanja i mišljenja.”

Na moju nesreću, ne znam kojim je to hrvatskim intelektualcima Beneductus Benedictus zborio o značaju savjesti. No, uzimajući u obzir činjenice o našim savjesnim intelektualcima, siguran sam da je pouka bila toliko intelektualno teška, da i ne znam kako je doprla do njihove duše i njihova srca.

U svakom slučaju, sretni smo što je Papa došao, a naročito da je tako silno usrećen, blažen otišao. Baš kao i svi državnici koji su nas dosad pohodili i s duhovnim darovima otišli!

A službeno-javno priznatih, pišljivih 40 milijuna, mala je cijena za istinsku vrijednost koja nam je isporučena. Uostalom, tko na malo gleda, malo i vrijedi! Ta samo siromašni duhom, ljudi bez vizije, gledaju na sitnice! Jer, onomad, početkom milenija, dok su vladali mrski narodni neprijatelji, naša je inteligencija za hrvatsku vojnu dobrobit od svojih potreba i usta izdvojila i preko triput više! Ta zašto bismo se sada žalostili?! Dakle, nije nam novac nikad bio nekom ozbiljnom preprekom slobodi, a najmanje u znanosti i intelektualnim kre-kre-aktivnostima.

Jer, odsad ćemo mi dalje sasvim lako: npr., u svega 6 godina premašit ćemo tu sumu potrebnu za opstanak naše intelektualne i znanstvene elite: 7,5 milijuna za funkcioniranje znanstvenih i kulturnih časopisa i 5 milijuna godišnje za znanstvene knjige (pogotovo sad kad za njih više nitko i ne pita –  jer znano je da se Hrvati rađaju s malom maturom!) za pet-šest godina značit će nam puno!!! Ta rodit će nam se nova, bolja hrvatska znanost i kultura! Pa naša će inteligencija i znanost, kao što znamo, kroz knjige i časopise (baš kao i kroz nevjerojatno epohalno-globalno važne znanstvene skupove i naša znanstvena društva) tako procvasti, da će zasjeniti svjetsku intelektualnu elitu! Koliko li novih spoznaja i novih znanstvenih činjenica već sada možemo objaviti svijetu! I, samo što nismo... Ma, ako treba, riješit ćemo odmah mi i taj europski grč od escherichia... Pa imamo mi otprije Gjikića i Radmana, a i sve druge potrebne institucije! I nikad se više nikomu nećemo uvlačiti u debelo crijevo, osim u znanstvene svrhe.

Ma baš je dobro što smo i ovaj puta prošli tu značajnu duhovnu kupku – koja nas eto izravno upućuje u ispravnom jednom smjeru (a kao što i treba biti: ako nas itko pita – mi imamo carte blanshe).

Pa, ako i ne uđemo u EU, i to bi možda moglo biti po zagovoru nekoga sveca ili blaženika.

Ma, kako god da bude, i dalje nam se smiješi sizifovska tradicija; budemo li imali puno sreće, slijedit ćemo jedinstvenu, a tako željenu putanju: kuća-pos'o, pos'o-kuća; kuća-pos'o–džamija...


Komentari [0]
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno.