Kruno Zakarija, 08.07.2011, 21:07

Sramote li militantni katolici sami sebe?


Objedinjavanje raznorodnoga u svrhu anatemizacije: sličnost populističko-katoličke floskule o neprijateljima hrvatskog katoličanstva s “komunističko-liberalističko-ateističkom ideologijom” i rigidno-komunističke floskule o “anarho-liberalima”


Ma, mora da je don Ivan Miklenić i moj blog čitao, bit će da me je (raz)otkrio. Eto, sad svi znaju tko je glavni neprijatelj katoličanstva u Hrvata, i osobno (i ja imam pravo sebi umišljati), i grupno.

Dakle, to je neki tamo zaboravljeni liberal i izdavač, zastarjeli i zaboravljeni predstavnik sasvim nekršćanskih, štoviše, antikatoličkih liberala i, naravno, to je ta liberalna manjina sa svojom “komunističko-liberalističko-ateističkom ideologijom”. Ufff, kako to podsjeća na nekadašnju partijsku kletvu “anarho-liberala”. Ma, mora da sam i ja (kao i neki nabrijani likovi u medijima) prethodno rekao nešto tako bogohulno (a da toga nisam ni svjestan) što novopečeni hrvatski katolici ne mogu nikako provariti.

A mora biti da je tih katoličkih neprijatelja užasno malo; zašto bi ih inače bilo potrebno objediniti, eda bi se ukazalo na veliku opasnost od njih: da, da, to je zapravo “sve jedan neprijatelj”, “obojen različitim bojama i premazan svim mastima”.

Daken, Glas Koncila i don Ivan Miklenić rekli su svoj pravorijek. Evo što znamo da je generalni sekretar GK rekao:

Manjina koja kroz većinu medija i na druge načine ideološki terorizira i marginalizira neospornu katoličku većinu i pripadnike te većine u suvremenom hrvatskom društvu jasno očituje da joj je bitna svojstvenost sektaštvo i totalitarizam, te je jasno da je ona zapreka stvarnoj demokratizaciji hrvatskoga društva i poštivanja dostojanstva, savjesti i slobode svakoga čovjeka u Hrvatskoj, a time i zapreka svakom stvarnom humanom napretku.

Bože Sveti, koliko li se, ah, don Ivan razlikuje od onodobnog pisanja u Glasu Koncila. Može li tko usporediti njega i npr. don Živka Kustića (glavni urednik onodobnoga GK)? Teško! Ah, sjetimo se još onodobnih katoličkih intelektualaca: Željko Mardešić (laik), don Luka Vincetić (“crveni novinar” i župnik), Tomislav Šagi-Bunić, Vjekoslav Bajsić, Josip Turčinović (utmeljitelji KS, tj. izdavaštva na tragu II. Koncila)... U odnosu na ono što vidimo danas, asociraju nas oni na vjerojatnost da su upravo oni bili istinski sveci i apostoli Božje riječi. Od tih velikana živ je još jedino fra Bonaventura Duda; dok se (na žalost klera) mlađahni Stjepan Kušar ogriješio o celibat... Ah, što se vremenski više udaljavamo od toga doba – kako li ti hrvatski katolički dragulji sve više bliješte! Stoga, još jednom recimo: ah, a kako li se ovodobni katolički intelektualci i mediokriteti sve više javno sramote!

Dakle, kao i hrvatski mediji (ne'š ti hvatskih medija, u koje se, po svoj prilici, i po čitanosti i po društvenome utjecaju uvrštava čak i moj osobni blog), i ja osobno pripadam toj terorističkoj i ideološkoj manjini jer, eto, prethodnim zapisom poruge – teroriziram institucionalnu glupost religijske većine.

A ta institucionalna glupost religijske većine (npr. u liku i djelu don Ivana), nažalost, gluplja je od pojedinačnih i ukupnih izjava hrvatske populističke desnice, također i od izjava hrvatske populističke ljevice.

Obično čovjek blebne i “ostane živ”. Pa kad institucionalni predvodnici blebnu, također “ostanu živi”. Ali, nikomu nije jasno zašto se njihova lica ne crvene od srama, nego se još zajapure od bijesa i ljutnje?! A obično se ljute na nekog Pedra – eda se ne bi sukobljavali s drugim institucijama i njihovim liderima. Jer, to bi ih natjeralo da se dodatno blamiraju i gube javne pozicije te umanjuju vlastitu, već izborenu korist. Je, ali onda bi (moguće je, misle si oni) bili odbijeni od državne dudice i morali bi u osami – ubrzano odrasti! (Kao da im za to nije bilo dosta vremena u komprimiranome iskustvu od preko dvije tisuće godina, pitanje je samo jesu li se takvi pojedinci u mladosti ozbiljno obrazovali?!).

No, svakako, po prokušanom i dobro već znanom receptu, važno je svekatoličkoj i svehrvatskoj javnosti prvenstveno “otkriti neprijatelje u našim, hrvatskim redovima” (“mangupi u našim redovima” – rekao bi Lenjin). Treba dakle poduzeti sve da ih se prepozna, da ih se izolira, da ih se onemogući – svim sredstvima. “Otvorite oči” zvuči tako divno, poput onog nekad slavnog slogana: “svaki član (naše partije) treba biti itekako budan...”. Čitat ćemo jednog dana (nadajmo se) zašto se ova matrica ponavlja u povijesti.

Naravno, običnim iskrenim katolicima nema se što prigovoriti. Kao što nismo imali što osobito prigovoriti običnim komunistima. Osim – konformizma.

Dakle, bilo bi korisno zamoliti religijske militante da ne maltretiraju – ni javnost ni pojedince?! Svakako, bilo bi lijepo od njih da se barem suzdrže od javnog poučavanja demokraciji, zar ne?! Jer, da ne zaborave, obični katolici i obični građani – nisu glupi!


Komentari [0]
Trebaš se prijaviti da bi komentiranje bilo omogućeno.