Teofrast iz Ereza (371.–287. pr. n. e.) bio je Aristotelov mlađi kolega iz Akademije, prijatelj i učenik. Naslijedio je Aristotela na čelu peripatetičke filozofske škole, Likeja, i nastavio njegov rad u različitim područjima filozofije, a osobito se istaknuo u filozofiji prirode. U novije doba poznat je kao autor opsežnih botaničkih spisa Istraživanje biljaka i O uzrocima biljaka kojima je udario temelj znanosti botanike, te po kratkom tipologijskom spisu Karakteri.
U kratkom spisu poznatom pod naslovom Metafizika Teo­frast iznosi poteškoće za onovremene metafizičke teorije: mate­rija­lističku, razne platonovske teorije i Aristotelovu teoriju. Iako Aristotelovu teoriju smatra najboljom od ponuđenih i posvećuje joj najviše pozornosti, Teofrast je suočava s najvećim brojem aporija, većinom bez naznaka o tome kako bi se one mogle riješiti.
Ova knjiga sadrži prvi hrvatski prijevod Teofrastove Metafizike, popraćen priručnim izdanjem grčkog izvornika te komentarom i uvodom koji će čitatelju omogućiti lakše razumijevanje Teo­frastova teksta.
Pavel Gregorić je izvanredni profesor na Odjelu za filozofiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
Filip Grgić je znanstveni savjetnik na Institutu za filozofiju u Zagrebu.